Istarska pustinja! Ma to ne postoji..ili postoji?
“Mamaaa, ja sam gladan!” kažu male okice kao da nisu jele tjednima. Kao da nije pojeo 4 palačinke za večeru.
Subotnja duga izležavanja uz kavu odavno su zamijenila ranija ustajanja uz prohtjeve najmanjih. Glad, što da obučem, gdje ćemo danas, gdje su mi autići.. i ostalih 36 pitanja koja postave dok još nisam uspjela otvoriti drugo oko.
No ako u svoj rokovnik zapišem kako je upravo ta subota dan za izlet, buđenja su nešto drugačija. Još dok sam bila studentica mrzila sam rana ustajanja, dok sam u 5 h ujutro već cvrkutala ako se išlo na putovanje. Sad ona odrasla putovanja zamjenjujem kraćim izletima prilagođenim djeci. Jednom su maleni. Vrlo brzo ćemo se vratiti na postavke odraslih putovanja kad krenu u pubertet i mama postane “bez veze”. Buđenje na dan izleta katapultira me iz kreveta da bi u nekoliko minuta sastavila cijelu torbu prepunu hrane, grickalica i flastera.
Već kroz 45 min sjedimo u autu spremni za nove avanture. Ovaj vikend idemo za Istru. Zadnje vrijeme nam je jako draga jer ju planiramo osvojiti na nekoliko načina!
Istraživali smo unaprijed njezine prirodne ljepote i za oko nam je zapela pustinja. Da, dobro ste pročitali, Istarska pustinja. Morali smo otići vidjeti!
Nakon jako laganog doručka jer starije okice često u zavojima mijenjaju boju, prolazimo kroz Učku. Još uvijek nestrpljivo čekamo da se probije i drugi tunel.
Sat i pol vožnje kroz malena mjestašca, mnogobrojne serpentine i predivan pogled koji nas stavlja bez daha! Kao da se svaki put iznova iznenadimo kako je divna zemlja u kojoj živimo.
Iskreno pomislili smo da nismo na dobrom putu no teta iz mobitela nas uvjerava kako daje dobre upute. Stigli smo na lokaciju, u blizini smo mjesta Šterna, pokazuje nam maleni putokaz. Nema gužve, dapače, nema nikoga.
S parkirališta se vidi malena stazica i ne djeluje nešto obećavajuće. No nakon 2 minute hoda ostajemo zapanjeni! Ispred nas proteže se Istarska pustinja, površina koja kao da je s drugog planeta. Dine, koje to nisu, male okice vide kao ogromno i neobično igralište. Odmah su mi upućena dva pogleda s kojim traže dopuštenje da krenu. Kao da ih puštam s lanca, uz iste takve zvukove kreću osvajati svako brdašce. Dine, koje to nisu, su od lapora, sitnozrnate sedimentne stijene. Ekipu koja sumanuto trči dinama, koje to nisu, uspijem okupiti na jednom mjestu, proučavamo kako su slojevi taloženi. Prisjećam se geologije. Mislim, pravim se da se nečega sjećam. Teorija je odslušana, komadići stijena opisani i napokon mogu nastaviti trk. Ona je bila hrabrija i spuštala se niz one najstrmije.
Jedino što nas može odvojiti od neke super kul lokacije je glad. Opet. Otvaramo svoj restoran iliti bunker i napadamo tortilje. Malo su “frknuli” nosom, ipak je bilo previše povrća, ali nemamo izbora. Punih želudaca idemo dalje istraživati Istru.
Put Grožnjana
Nastavljamo osvajati uske cestice, divimo se kravicama, kozama. Čak i stajemo da bi “proćakulali” s ovčicama koje je kao i nas zabavljalo naše meeketanje. Na putu za Grožnjan vidjeli smo i nekadašnje pojilište za istarsko govedo – boškarina, ali i model jednoga u pravoj veličini.
Nakon 20tak minuta stižemo u Grožnjan. Grad umjetnika. Grad smješten na brdašcu s pogledom na dolinu rijeke Mirne. Šareno mjesto koje ima nevjerojatnu dušu i može se pohvaliti s više od 30ak galerija. Mi smo Grožnjanom prošetali zimi i jedino živo biće koje smo susreli je bila mačka. Zapravo i jedan pas koji je bio oduševljen što nas vidi. Kućice, jedna do druge, prepune šarenih detalja, svaka posebna na svoj način zasigurno u proljetnim i ljetnim mjesecima dobivaju još jednu veseliju notu kad se u Grožnjanu skupe umjetnici. Kažu, Jazz festival i izložba Grožnjanski likovni krug poziva umjetnike na druženja, razgovor o umjetnosti uz čašicu rakije te pruža jedan utopijski ugođaj. Morat ćemo posjetiti ovaj gradić i u toplijim mjesecima. Župna crkva sv. Vida, Modesta i Krešencije iz 1600.godine je zatvorena tako da ju promatramo izvana. Kažu da je poznata po baroknim korskim klupama, mramornom oltaru iz kasnog baroka te po prikazu sv. Petra od Alcantare (ulje na platnu iz 17.stoljeća).
Iako je Istra često mjesto za naše izlete, svaki put ostajemo bez daha. Istarska pustinja nas je zbilja oduševila i jedva čekamo vidjeti što Istra još skriva za sve male okice!
I vi planirate izlet? Posjetite Dinopark, Tematski park Sanc. Michael – Svetvinčenat, ili svratite u najmanji grad na svijetu – Hum i prošećite Kotlima. Na povratku svratite do Centra za posjetitelje Poklon na vrhu Učke.
Odličan tekst! 💓