Kako prepoznati spuštena stopala kod djece?

Spuštena ili ravna stopala kod djece nastaju kada su svodovi stopala spušteni, a najočitiji je unutarnji svod stopala koji nije odignut, već potpuno dodiruje podlogu.

Kod malenog djeteta spuštena stopala su normalno stanje jer njihova stopala imaju tkivne jastučiće i svodovi nisu oblikovani. To su fleksibilno spuštena stopala i normalan su dio dječjeg rasta i razvoja.

Ključan period u formiranju dječjeg stopala je između 3- 6 godine. Tada se formiraju svodovi stopala, učvršćuju se ligamenti i zglobovi. Stopalo se formira sve do otprilike jedanaeste godine života. Dolazi do učvršćivanja zglobnih čahura i sveza, okoštavanja i formiranja kostiju te bolje koordinacije i tonusa muskulature.

Uzroci spuštenih stopala

Razlog nije u potpunosti razjašnjen, ali postoji nekoliko mogućih faktora:

• slabost mišića stopala koji ne održavaju svod
• prevelika pokretljivost zglobova (hipermobilnost) svih zglobova u tijelu, pa tako i stopala
• u periodima ubrzanog rasta mišići i tetive se ne mogu prilagoditi bržem rastu kostiju
• vrlo rijetko je uzrok u lošoj građi kostiju i zglobova- tada je riječ o rigidno spuštenom stopalu gdje u kosti srasle i ne dozvoljavaju normalan pokret. Tada su najčešće stopala bolna.

Kako prepoznati da li dijete ima spuštena stopala?

1. Pogledajte izgled djetetovog stopala u stojećoj poziciji. Da li je unutrašnji dio stopala odignut? Ili dodiruje podlogu? Koliko dodiruje podlogu? Malo ili cijelom površinom? (To ukazuje na stupanj spuštenog stopala).

Na slici je prikazano stopalo koje gotovo cijelim unutarnjim rubom dodiruje podlogu.

2. Pogledajte djetetova stopala sa stražnje strane. Da li je peta usmjerena prema van, a gležanj pada prema unutra? Da li je Ahilova tetiva približno ravna ili je također jednim dijelom savijena prema unutra?

3. Provjerite obuću djeteta. Ima li natisak prema unutra?

Ako ste primijetili da dijete ima spušten unutarnji dio stopala, napravite i sljedeći test:

Test odizanja na prste. Ako se pri odizanju na prste formira udubljenje(svod) riječ je o fleksibilno spuštenom stopalu (to znači da su kosti i tkivo dovoljno gipki i fleksibilni).

Simptomi spuštenih stopala

Spuštena stopala u dječjoj dobi najčešće ne uzrokuju nikakve simptome. Stopala sama po sebi nisu bolna, dijete može nesmetano hodati, trčati i baviti se sportskim aktivnostima.

Međutim, potreban je nadzor jer se kroz daljnji rast i razvoj mogu javiti bolovi u stopalu, koljenu, kralježnici. Stopala su prva kontaktna površina s tlom i njihov deformitet utječe na pravilan razvoj kostiju potkoljenice, kukova, a nepravilne sile se prenose i na kralješnicu tako da se vrlo često javljaju bolovi u donjem dijelu kralješnice, uzrokovani spuštenim stopalima. Pogotovo ako se dijete bavi sportom poput nogometa, rukometa i slično. Mogući simptomi su i nespretnost prilikom hodanja i trčanja, brzo zamaranje, teškoće s obućom.

Prevencija spuštenih stopala

Najbolja prevencija je hodanje bez obuće jer se tako jačaju mišići stopala te vježbe i aktivnosti koje se mogu poticati kroz igru.

Kada god se pruži prilika djetetu treba omogućiti da hoda bosonogo po pijesku, travi, šljunku. Odlična opcija u kućnim uvjetima je SOBNA PLAŽA. Imitira hod po neravnoj podlozi. Jača mišiće i poboljšava cirkulaciju u stopalima i nogama te pomaže ispravno formiranje stopala. Preporuča se vježbati 5-10 minuta, nekoliko puta dnevno.

Ovo su primjeri vježbi koje dijete može raditi kroz igru. Broj ponavljanja je 10-tak puta. Igre se mogu raditi pojedinačno ili više njih za redom ukoliko je dijete raspoloženo. Ne forsirati i raditi preveliki broj ponavljanja jer su mišići stopala mali i brzo se zamore.

Igra NOĆ- DAN

Naizmjenično, ali i uzastopno govorite djetetu dan ili noć. Kada je dan dijete stoji, ali na način da lagano stisne stražnjicu i malo okrene koljena prema sredini. To podiže gležnjeve i svod stopala te se vježba stabilnost donjih udova i zdjelice. Bitno je da prsti i peta ostanu na podlozi. Kada je noć dijete mora napraviti polučučanj.

Na prvoj slici dijete stoji opušteno, dok je na drugoj dobro pozicioniralo gležnjeve kroz opisanu uputu.

Igra PRSTI- PETA

Naizmjenično, ali i uzastopno govorite djetetu prsti ili peta. Kada kažete prsti dijete se mora odignuti na prste, a kada kažete peta dijete se mora odignuti na pete. Položaji se mijenjaju polako i dijete se pridržava uz zid ili neki čvrsti objekt.

DOBACIVANJE LOPTE NA JEDNOJ NOZI

Dijete lagano stisne stražnjicu i okrene koljeno prema sredini kako gležanj ne bi padao prema unutra. Bitno je da prsti i peta ostanu na podlozi. Zatim stane na jednu nogu. Dobacujte se s loptom u tom položaju. Zamijeniti nogu.

Hvatanje prstima ručnik/trakice/kamenčiće.

Cipelice i ortopedski ulošci

Obuća djeteta trebala bi biti dovoljno dugačka, prostrana i široka prema nozi djeteta. Treba pripaziti da ne bude prevelika i ne smije se izuvati. Poželjno je da bude od prirodnih materijala. Cipelice i patike bi trebale imati dovoljno savitljiv i elastičan đon kako bi dječja stopala mogla ‘osjetiti’ podlogu po kojoj hodaju i na taj način poticati formiranje stopala. Preporučuju se cipelice s ojačanim unutrašnjim rubom koji će spriječiti da stopalo ide prema unutra. Zbog ovih karakteristika preporuča se kupovati cipelice u specijaliziranim trgovinama dječje obuće u kojima će se moći izmjeriti dužina dječjeg stopala i odabrati obuća koja odgovara strukturi i veličini dječjeg stopala. Neka djeca imaju uža stopala, neka šira, neka imaju više potkožnog tkiva, dok druga manje.

Stavovi oko anatomskih uložaka poprilično su se promijenili. Novije studije pokazuju da je korištenje uložaka u formiranju stopala neučinkovito, osobito jer se radi pasivne potpore muskulatura ‘uljeni’ te je formiranje svoda stopala slabije nego bez uložaka. Anatomski ulošci koriste se kod težih stupnjeva i deformiteta spuštenih stopala. Ortopedski ulošci ne mogu popraviti svod stopala, već smanjuju tegobe uzrokovane lošim opterećenjem.

Ako se svod stopala ne uzdigne do 5-te ili 6-te godine ili vam se čini da dijete ima spuštena stopala potražite savjet pedijatra i/ili ortopeda. Napravit će se potreban pregled i odrediti terapijski postupci te postoji li potreba za ortopedskim uloškom. Vježbe i fizioterapija glavne su metode liječenja i prevencije spuštenih stopala.

Foto/tekst: Viktorija Mišura,  fizioterapeutkinja i diplomirani osteopat.