Jedva smo dočekali da nam stigne ljeto i napokon Aminess Atea Camping Resort Njivice. Ne znam tko se više veselio, djeca ili ja. Mislim, znam odgovor, definitivno ja. Hvala dragom Bogu da smo rođeni uz more i da ljeto možemo iskoristiti u potpunosti. Isprike svim kontinentalcima koji su sad zatvorili članak. Pozivamo vas da nam dođete!
Rijeka je grad u kojem možete kroz 20tak minuta iz bilo kojeg djela grada biti na moru. 45 min ako računate nervozno traženje parkinga u “špici sezone”. No ipak se uspijete ohladiti i okupati. Iako smo grad na moru svake godine pokušavamo pobjeći iz grada i doživjeti “pravo” ljeto. Da, zvuči vjerojatno neobično ljudima koji nisu s mora. Za nas “pravo” ljeto znači ne korištenje auta, sladoled u 23 h, duge večernje šetnje, cjelodnevno kupanje (naravno ne između 11 i 16 h, mama me izdresirala), bijeg iz stvarnosti, gužve (da, još uživamo u njima) i nekoliko stranih jezika koje čujemo tijekom dana. Ljeto.
Ove godine nismo pobjegli daleko no opet smo bili dovoljno daleko da ignoriramo pomisao da smo na 25 min od Rijeke. Sat vremena ako nešto po putu kopaju, sređuju most, ako neki turist u kamp kućici odluči slikati svako stablo po putu. Otišli smo do Njivica, u Aminess Atea Camping Resort Njivice.
Njivice, maleno mjesto koje definitivno može konkurirati ostalim mjestima na otoku Krku. Mjesto je to koje nam je u samo dva dana pružalo sve što nam je trebalo da se opustimo, uživamo, živimo.
Male okice su s oduševljenjem već dva dana unaprijed spremili svoje torbice s plišancima za spavanje, svim potrebnim rekvizitima za more, kartama Uno (zamislite da odemo bez njih?!). Divno je biti mama i gledati tu istinsku sreću i uzbuđenje zbog novih avantura.
Naravno da smo stigli na odredište 4 h prije check in-a. Uvijek se ponadamo da će nam na lijepe oči dati prije sobu, apartman ili kućicu. Katkad uspije, katkad moramo ispuniti vrijeme na kavi i sladoledu. Uvijek dobro.
Na recepciji je Ona već preuzimala ozbiljno kartu cijelog kampa, pozorno slušala tetu koja je zaokružila sve potrebne sadržaje za savršen odmor. Ona je vodila. On ju je samo slijedio i uživao. Muško? Tate oprostite 😉
Maleni “golf” autić nas je odveo do naše kućice koja je bila smještena u Mirami Family Village, odmah do bazena za djecu. Ne moram niti pisati koje zvukove oduševljenja su ispuštali kad su vidjeli da nam terasa gleda na bazen i na veeeeliki dječji park. Nisu bili fascinirani pogledom nego su se dvoumili da li se presvući u kupaći ili obuti tenisice za park. Nema veze što je bio zvizdan i peklo je sunce. Nije ih interesiralo da li imaju svoj krevet, kako izgleda kućica. To su prepustili meni.
Kućica je nevjerojatno slatka i u 32m2 nudi dvije spavaće sobe (soba s bračnim krevetom i soba s dva kreveta za jednu osobu), malenom kupaonicom te kuhinjom s blagovaonom/dnevnim boravkom. Kuhinju nismo niti taknuli. Nismo kuhali, nismo ni planirali. Prostor je klimatiziran što je bitno za tople ljetne noći. Najviše smo iskoristili prostranu terasu s vanjskim stolom i ležaljkama.
U kućici smo bili toliko da spustim stvari, namažem djecu i presvučem se (dok sam paralelno morala vikati da ne mogu bez mene, barem 5 puta). Odluka je pala ipak na bazen.
Na bazen smo stigli kroz 2 min. Samo zato jer su ušli kamenčići u šlapu. Grozan problem.
Pošto je mama lijena i planirala se relativno odmoriti odmah je uhvatila hlad i zavalila se u prostoru za roditelje. Naravno da sam uzela i malo tehnologije da nešto u “miru” i odradim dok se oni presretni spuštaju i uživaju. Nisam se previše brinula jer je bazen dubine 50 cm te je mekšeg dna. Bazen ima topliju vodu, 30 stupnjeva što je dobro za djecu, no isto tako možete vidjeti roditelje koji se već umorno smiju čučeći i pokušavajući se rashladiti. Nemoguće.
Male okice su se sigurno 4 h neprekidno penjali na tobogan i spuštali se na glavu, noge, trbuh, trepavice paralelno vičući “Maamaaaaa, vidi me!!”. Gledala sam ih. I uživala u njihovoj sreći.
Uspjela sam ih izvući iz bazena. Nisam ja nego činjenica da u 20h počinje party za djecu. Svaku večer Aminess Atea Camping Resort Njivice organizira posebne zabave za djecu u 20h no i u popodnevnim satima raznovrsne radionice. Da roditelji predahnu. Barem prividno.
Moramo se dotjerati za feštu i kasnije za večeru. Prvi dan ih party nije oduševio, ali ponajviše jer nisu još istražili park(ić) do kojeg se tulumarilo. Morali su probati tobogan, popenjati se na svaku prečku, preskočiti sve prepreke. Sjedila sam, slikala ih i uživala opet u njihovom smijehu. Našli su ekipu, nove prijatelje i vodili u njihovoj kućici ozbiljne razgovore. Ma samo jedna mama (roditelj) razumije tu neobičnu navalu sreće kad ih vidiš da su oni sretni. Ne treba ti u tom trenutku više ništa. Mislim zatreba kad začuješ svoj želudac jer se u biti ne sjećaš kad ste jeli od svih tih aktivnosti.
Rezervirali smo mjesto u Bukaleti, pizzeriji koja je dio Aminessa. Počastili smo se Chicago steakom. Mislim, ja sam ga trebala pojesti, ali malene gurmane ne sprječava ni polusirovo meso da ne počnu pružati vilicu da probaju. Obožavam ih takve.
Odustali su ipak od tih jela za odrasle i bacilli se na svoj burger i naravno krumpiriće na kojima bi mogli živjeti. Naravno da je stao i desert, to uopće nije upitno.
Imali smo pravu ljetnu večer s početka priče. Sladoled (nakon večere), kasna šetnja, miris ljeta i žamor. Uživali smo do kasno u noć. Ako pitate njih. Već oko 23h (već?) su pomalo počeli otkazivati jer je ipak umor zbog bazena počeo djelovati. Jedva smo se dogegali u kućicu, siti i umorni. Dan je bio dug i ispunjen smijehom. Može li bolje? Toliko su bili umorni da je on po noći pao s kreveta, pritom odgurnuvši ormarić bez da se probudio. Čudna djeca.
Ja sam sjedila na terasi, u miru, uz zvuk cvrčaka gledala na bazenčić i uživala u večeri. Mame, razumijemo se 😉
Male okice nisu ranoranioci, pogotovo ako su tulumarili večer prije. Nije bilo znakova života do 9,30 h kad smo shvatili da nam je brzo check out, a da se mi još gegamo po kućici.
Dan smo odlučili provesti na moru. Ja sam odlučila. Ispod kampa smještena je predivna šljunčana plaža na koju znamo svratiti iz Rijeke tijekom tjedna. Ako imate sreće ili ste došli u 6h ujutro možete uhvatiti hlada ispod borova uz more, ležati i gledati u grane razmišljajući da li će na vas pasti smola. Uživati u hladu uz Uno, spavanje (ako imate sreće), ili knjigu. Šalim se, pa ipak sam s djecom bila. Također na plaži možete iznajmiti ležaljke I suncobran, SUP, kajak i pedalinu ili uživati u lounge baru ili masaži na otvorenom. Doći ću jednom na masažu! Moram!
Izvukla sam na moru svega 2h jer smo trebali ručati i nisu prestajali tupiti o bazenu i toboganu. Počastili smo se pizzom s mortadelom i pistacijom. Volimo eksperimentirati. Ja oduševljena, On je tražio pistacio, Ona skidala mortadelu. Ali probali su i na kraju se i najeli.
Hrana im je bila manje bitna, oni su čekali opet tobogan. Tako da smo ostatak dana opet proveli u vodi od 30 stupnjeva. Oni sretni, ja sretna.
Aminess Atea Camping Resort Njivice osim obiteljskih kućica nudi i parcele za kampiranje, ali i luksuzne kućice s privatnim bazenčićima. Na njih ideš bez djece 😉
U kampu možete pronaći pekaru, voćarnu, trgovinu. Vidjeli smo ih po putu, nismo ulazili. Smješten je svega nekoliko minuta pješke od centra Njivica.
Također osim samog kampa Njivice nude još puno sadržaja za djecu – mini golf u blizini, trampolin, duge šljunčane plaže, podmornicu. U blizini je smještena i trim staza Cerova za aktivne obitelji. Mi smo bili lijeni no vjerojatno bi se okušali da se nismo mogli cijeli dan kupati.
Dva dana smo iskoristili maksimalno, svaku sekundu! Volim kad se maknemo iz svakodnevice, uživamo samo u nama, pričama, smijehu, zabavi i ljubavi. U obitelji.