Autor teksta: Avanture malih okica
Djeca moraju imati djetinjstvo! Pusti ih, naradit će se u životu! Oni su još maleni! – vječite rečenice koje sam dobivala kad bi drugi uočili moju djecu kako samostalno vade suđe iz perilice. Razmišljam u kojem trenutku smo iz razdoblja gdje je bilo normalno da dijete u vrtiću pomaže oko kućanskih poslova ili čak oko domaćih životinja došli do toga da je praktički maltretiranje djece ako sami odu baciti smeće. Kućanske dječje obaveze u obiteljima često izazivaju rasprave, a samo učenje djece odgovornosti potpuno je novi zadatak za roditelje.
Rijetko koje dijete će s oduševljenjem prihvatiti svoj posao. Ukoliko im pristupite kroz igru i posebno ih pohvalite zasigurno će biti sretniji. Neki dan sam prvi put starijim okicama dala da peglaju. Toliko je bila sretna da se drugi dan naljutila jer joj nisam htjela ponovno razvući dasku za peglanje. To je onaj početnički entuzijazam kad shvate da nisu tako maleni, da sudjeluju u održavanju kućanstva i da izvršavaju zadatke kao i roditelji. No to je kratkotrajno. Često to bacanje smeća, vađenje suđa ili peglanje postaju dosadna rutina, kao i nama.
Upravo tom problemu možemo doskočiti zadavanjem zadataka koji su u skladu s njihovim godinama i vještinama kako bi poslove savladavali jednostavnije i ne bi im predstavljali neki težak izazov uz naravno, svakodnevnu motivaciju.
Definitivno cijela obitelj profitira učeći djecu kućanskim poslovima. Osim lakšeg održavanja kućanstva za roditelje ono što je najbitnije kod uvođenja dječjih kućanskih poslova je dječja odgovornost. Istraživanja pak kažu da djeca koja imaju konkretno definirane poslove tijekom djetinjstva imaju u budućnosti sretniji život. Zvuči logično. Djeci one dosadne i normalne svakodnevne sitnice postanu rutina i ne predstavljaju velike i teške obaveze tijekom ostatka života.
Uvodeći one prve kućanske dječje obaveze izuzetno je bitno predstaviti poslove kroz igru. Još za vrijeme početka pandemije, kad smo bili zatvoreni u četiri zida, pisali smo i usvajali 5 kućanskih poslova za djecu kroz igru. Iako smo savladali i usavršili poslove, početkom škole, vrtića i drugačijeg života rutina se promijenila i prilagodila drugačijem životu.
Moje starije okice, sad od 7 godina (ispravak, 7 i POL godina) nisu od svoje najranije dobi imale problem sa zadacima. Od najmanjih nogu to dijete je sudjelovalo u slaganju robe, razvrstavanju čarapa ili nošenju vrećica iz dućana (čitaj, toaletnog papira). Mlađe okice i dan danas kad trebaju pospremiti tanjur sa stola često moraju ići piškiti, baš nešto vidjeti u sobu ili je jako umoran. Potpuno različita djeca sa istom majkom. I znam odustati. Jednostavnije mi je napraviti sama. Upravo je to on shvatio pa namjerno odugovlači s nekim poslovima ili ih ne napravi kako treba. I baš u tom trenutku ja kao majka ne smijem odustati. Ukoliko smo sigurni kako taj kućanski posao oni mogu odraditi s lakoćom i sposobni su, upravo tad ne smijemo “pasti” na njihovo žaljenje i nemoć (koja se odjednom pojavila. Iako su u parkiću 2 h trčali sumanuto). Bitno je ostati pozitivnog stava, ostati dobar primjer djeci i ne odustajati. Znam, uvijek je lakše nego učiniti pogotovo nakon napornog dana.
Maleni Toddler (2 – 3 godine)
Naravno, sve uz početnu pomoć roditelja. Stvaranje rutine i navika je dugotrajan proces.
Vrtićka dob (4 – 5 godina)
Niži razredi osnovne škole (6 – 8 godina)
Osnovnoškolci (9 – 11 godina)
Veliki osnovnoškolci (12 – 14 godina)
Srednjoškolci (14+ godina)
Naravno, djetetu se prilagode poslovi ovisno o dobi i nikad se ovakve liste ne slijede slijepo. Djeca su sposobnija nego što mi mislimo i upravo kućanskim poslovima učimo ih odgovornosti i važnosti zajedničkog sudjelovanja u kućanstvu.
Preporuka je planirati jednostavne zadatke na tjednoj ili mjesečnoj bazi. Najvažnije je da su upoznati sa svojim obavezama i upravo tako možete spriječiti treći svjetski rat oko perilice suđa ili robe.
Taj odgovor je često teško pronaći i za nas odrasle. Jedan od načina da djeca ostanu motivirana je sistem nagrada i svjesno uživanje u urednom stanu. Zajedno napravite tjedni raspored i dječje obaveze prikažite crtežima te unaprijed dogovorite nagrade. Prije spavanja popričajte o danu, koji zadaci su im bili zabavni, koji su se učinili teškima. Potaknite ih, ohrabrite i budite tu za njih.
Kod nas u obitelji kod velikih spremanja zajedno napravimo popis obaveza za svakoga. Stavimo glasno glazbu uz koju pjevamo, definiramo vremensko razdoblje u kojem to moramo učiniti i kroz sat/dva obavimo sve navedene zadatke.
Nema savršenog recepta za nas roditelje. Nevjerojatno je koliko su djeca različita i koliko im drugačiji pristup “pali”. No samo moramo biti svjesni da oni nisu male, nemoćne i slabašne naše ljubavi dok smo mi robovi i padamo s nogu. Kućanstvo je zajedničko i samo njihovo preuzimanje jednog malenog kućanskog posla u jednom danu mami ili tati može predstavljati 10min mira. Za njih, odgovornost i pripadnost obitelji.