Prehrambene navike djece – Zašto svojoj djeci ne dajemo šećer

Pozdrav svim mojim dragim čitateljima, roditeljima i svima ostalima!

Kako je prošao prošlotjedni članak? Jeste primijenili koji savjet iz njega? Nadam se da sam ti barem malo olakšala opuštanje i da si se odvažio/la na stimulaciju bebe na kretanje, te se nadam da ćeš s vremenom odbaciti sve svoje strahove i opustiti se skroz! 

Nastavno na prošlotjednu temu kretanja beba, a tražeći novu za ovaj tjedan, odlučila sam se dotaknuti teme prehrane. Vrlo često se prehrana naših mališana svodi na brza, nezdrava rješenja, a sve stoga jer ne znate što biste ponudili svom djetetu. Ili je tako lakše, jer niste planirali.

Kao što ne pratimo većinu po pitanju kretanja i motorike djece, David (suprug) i ja odlučili smo se i tu za malo „drugačiji“ pristup. Kod nas doma prati se jedno jednostavno pravilo – nema šećera. Osim što se osnovne prehrambene navike djeteta razvijaju kroz cijeli njihov život, a počevši od kad su bebe, njihova tijela drukčije metaboliziraju šećer; brže, da, ali i intenzivnije – i rezultat je dijete koje ne zna što bi sa sobom. Kad nas netko „moli“ da mu damo malo čokolade, naš je odgovor vrlo jednostavan: „Može, ali ga onda i uzmi na par sati.“ Osim one standardne rečenice koju stalno slušamo, „pa dijete je, daj mu“, mi još nismo našli niti jedan jedini suvisli i stvaran razlog zašto bi djeca trebala jesti slatko, ili nezdravo uopće. Ako ga imaš, podijeli ga s nama, rado ćemo saslušati 🙂

Čak ni ono da je brže ili jednostavnije ne drži vodu, ali o tome malo kasnije.

Photo: Iva Kolacio Antonić

Evo jedan primjer koliko Vigo nama „poludi“ kad jede slatko… ne tako davno bili smo ja jednom rođendanu, gdje su po stoliću u dnevnom boravku bili izloženi svakakvi keksi i kolači. Zvrkav kakav je, napucao se tih kolača dok nismo pratili, te je nakon toga 45′ trčao u krug oko stolića i kauča. Prijatelji kod kojih smo bili imaju malog Jack Russela, a ako poznaješ pasmine onda znaš i da su oni puni energije. E pa ova mala Russelica je odustala od igre s Vigom, previše ju je umorio!

Što onda jedemo, kako, zašto, pitaš se? ZAŠTOOO?!

Brojna istraživanja dokazuju da je Hrvatska vrlo visoko na listi pretilih nacija u Europi, čak i svijetu. Pretilost pak nosi druge posljedice sa sobom, i nema veze s fizičkim izgledom. Visok šećer, rizik od moždanog i srčanog udara, otežano disanje i brojne kardiovaskularne bolesti samo su dio problema koji se javljaju time.

A ako misliš da je lakše i jednostavnije, ne slažem se. Mi roditelji smo ti koji biramo namirnice i stavljamo ih djeci na stol, a zdravlje naših mališana trebalo bi nam biti najveći prioritet.

Photo: Iva Kolacio Antonić

Kod nas Antonića se prati jedan jednostavan moto, a čula sam ga davno u jednom podcastu. Potrebno je biti jak samo jednom tjedno – kad idemo u kupovinu. Ako su ti jednostavna i brzo dostupna rješenja ona zdrava, onda ćeš, kad ogladniš, posegnuti upravo za njima. Svi mi imamo krize gladi (i to ne mislim samo na djecu), kad nismo pri sebi, i to su trenuci kad posegnemo za grickalicama koje imamo. Kod nas su grickalice po izboru: bademi, orasi, lješnjaci, brusnice, grožđice, suhe marelice, datulje… Vigo ima dvije godine, a glavni desert su mu „igija jačića“ ilitiga indijski oraščić, a kad se igra sa svojim super junacima, nosi im „kolačiće“ od „orašastih“. Sve je stvar perspektive i izbora.

Tu bih se dotaknula i napitaka, kojih vrlo često nismo svjesni. Mi uvijek i samo pijemo vodu, osim Davida, koji voli sok pa ga ponekad popije uz ručak. Ali to je to, tri puta tjedno uz ručak. Djeca piju samo vodu, osim što je Vigo dva ili tri puta kad je bio bolestan pio čaj. U stvari, nije pio, ponudila sam mu, ali nije htio. I dobro, mliječne proizvode pijemo, ali oni spadaju u hranu, ne piće. Nezašećerene mliječne proizvode.

Lako je krenuti krivim putem, malo popustiti, pa još malo, pa još malo… i odjednom nemamo više kontrolu nad time što nam dijete jede. 

Jednom sam tako imala priliku biti s prijateljicom cijeli dan, i shvatila koliko ne percipira loše prehrambene navike koje usađuje svom djetetu. „Ne jede on puno slatkog“, rekla mi je. Međutim, tokom tog dana primijetila sam nekoliko „alarmantnih“ stvari. Kakao za doručak, sok uz ručak i užinu, dva reda čokolade nakon ručka, voćni jogurt za večeru, a kako je bilo ljeto, eto, usput se provukao i jedan sladoled. Za jednu 5-godišnjakinju to je strašno puno šećera, bili ga mi svjesni ili ne!

Photo: Iva Kolacio Antonić

Kao roditelji često se nalazimo u situacijama gdje treba birati bitke. David i ja smo odlučili biti nepopustljivi u samo dvije: nema ekrana i nema slatkog. Sve ostalo se možemo dogovoriti.

Oko Božića Vigo i ja smo radili zdrave kekse od kokosovog brašna i orašastih, dakle skroz bez šećera. Pojeo je 2, pa je onda tražio još jedan. Dala sam mu, rekla dosta i ostalo ostaje za sutra. Međutim, mi toliko nemamo naviku davati kekse djeci (čitaj: nemamo ih!), da me on više nije ni pitao drugi dan. Poanta našeg popodneva nije bila u keksima koje će pojesti, već u druženju i vremenu koje smo proveli zajedno.

OK, tako je kod kuće. Malo ste ludi, ali u redu. Nek’ vam bude.

A vani? A dječji rođendani?

Pitaš se?

Naravno da ne mislimo da ćemo zabranom postići ono što želimo. Uostalom, važno nam je da ih naučimo zdravim osnovama. Sad dok je Tinko još beba, kad svi nešto jedu pa žica i on, damo mu komadić kruha ili voća. I tako ćemo dok god ne shvati da je nešto drugo na stolu, i inzistira na tome. S Vigom već primjenjujemo drukčiji pristup. Ovako otprilike komuniciramo:

„Možeš pojesti kolač. Možeš pojesti i dva kolača (ako traži repete). Ali sjeti se da bi te od toga mogao boljeti trbuh, sjećaš se kako ti prošli put nije bilo dobro kad si se prejeo? Ako misliš da si još gladan, ajmo pojesti nešto drugo, pa onda možemo natrag na kolače.“ (Osim ako nam ne pojede iza leđa hahahaha, ali zaista, najčešće nakon drugog više ni ne traži, već se vrati u igru.)

Uh, mogla bih o ovoj temi pisati u nedogled, ali dosta za danas… nadam se da sam ti barem malo pomogla da odabereš zdraviji put, a sve s ciljem usvajanja dobrih navika i stvaranja zdravog organizma svom djetetu!

Kad te one male slatke oke molećivo pogledaju… sjeti se da je odgovornost zdravih navika na tebi, a oni to ne razumiju. I jednog će ti dana biti zahvalni.

Do sljedećeg čitanja

Stay Active 🤸‍♀️

Tekst i photo: Iva Kolacio Antonić