Prehrana za djecu od 3 godine izuzetno je bitna za stvaranje navika za cijeli život. Ovaj tjedan nam o tome piše naša kolumnistica i mama Iva Kolacio Antonić.
Dragi roditelju,
Nadam se da ti se svidio moj uvod u prehrambene navike i tjelesne aktivnosti djece od godine do tri. Nastavno na tu temu, odlučila sam složiti cijeli serijal, od beba, preko djece i teenagera, do nas odraslih. Svako doba nosi sa sobom nove izazove i bitno je da smo na njih spremni i znamo se s njima nositi. Tako nam je danas na redu prehrana za djecu od 3 do 5 godina.
Predškolske godine vrijeme je kada djeca postaju manje ovisna o svojim roditeljima, te se sve više pouzdaju u sebe. Međutim, mama i tata i dalje su ideali, i djeca im vole udovoljavati. U tom periodu djeca prestaju živjeti u svijetu mašte i počinju živjeti u „zbiljskom“ svijetu. Počinju racionalno razmišljati, te shvaćaju pojam posljedica.
Tijekom predškolskog perioda djeca postaju prave male osobe. Osim što se drastično smanjuje vjerojatnost tzv. „tantruma“ koji su tipični za dvo i trogodišnjake, vrlo je vjerojatno da će biti suradljivi i udovoljavati zahtjevima roditelja. Htjet će također sudjelovati u svemu, od igre s braćom, preko pomaganja u kućanskim poslovima, do zajedničkog kuhanja.
Photo: Iva Kolacio Antonić
Iako su mnoge sklonosti djece u vezi s namirnicama već definirane do predškolske dobi, roditeljski je utjecaj i dalje velik – te je stoga ovo vrijeme idealno da upoznate dijete s novim vrstama hrane.
Rast predškolske djece spor je i ujednačen, a njihove dnevne kalorijske potrebe rastu u prosjeku za 100 kcal godišnje. Prosječni kalorijski unos mališana između 3. i 5. godine iznosi oko 1200 do 1600 kcal dnevno, a ključni makro nutrijenti i minerali koje bi dijete trebalo unositi su bjelančevine (14-20 g dnevno), vlakna, kalcij (350-450 mg dnevno), željezo (6 mg dnevno).
Photo: Iva Kolacio Antonić
Predškolci su izrazito znatiželjni i željni znanja, pa ste stoga svakodnevno okruženi malim milijunom pitanja (Što je to? Kako se to zove? Zašto bube lete? Zašto je nebo plave boje?… nastavi niz), a na nama roditeljima je da im dajemo što je više moguće odgovora. A idealno mjesto za razgovor upravo je blagovaonski stol.
Vrlo je vjerojatno da će djeca u toj dobi svojevoljno isprobati brojna nova jela, osobita ako vide roditelje da to isto jedu. Osim što je blagovaonski stol mjesto gdje ćete razgovarati sa svojim mališanima, također je važno i da ga učite vladati se za stolom. Uspravno sjedenje, korištenje ubrusa, „Ne, hvala!“ umjesto „Bljak!“ samo su neki od primjera lijepog ponašanja za stolom.
Usmjeravanje na zdravu prehranu nije lak zadatak – trebali biste potaknuti dijete da samo izabere zdrave obroke, a bez da ga pritom gnjavite. Kako to pak izvesti? Birajte zdrave namirnice. Ponavljam, i ponovit ću opet i iznova u svakoj kolumni koju napišem na temu prehrane, roditelj je taj koji stavlja namirnice na stol svojoj djeci, i ako nema izbora onih loših, nema ni izbora hoće li hrana biti zdrava ili nezdrava. Cilj roditelja mora biti da dijete unese dovoljno hranjivih namirnica, ali se pritom ne smijete dovesti u položaj da pregovarate koliko je pojelo i hoće li još.
Istraživanja su pokazala da je potrebno i do 10 pokušaja da dijete prihvati novu namirnicu, stoga nemojte odmah odustati. Nemojte prisiljavati dijete da pojede, nemojte se ljutiti na njega ako nešto ne želi, već mirno mu ponudite ponovno i ponovno. Vrlo je vjerojatno da će u nekom trenu probati, a postoji šansa da mu se čak i svidi hrana koju ste ponudili! Vaša smirenost i entuzijazam oko hrane može samo pomoći.
Evo nekoliko savjeta kako da potaknete dijete da odabere zdrave namirnice:
Da biste dijete „namamili“ da proba neku hranu, ponekad je bitno biti maštovit. Zaigrajte se, i izradite razne oblike od hrane. Lice od hrane, cvjetni aranžman, slatki izresci pomoću kalupa za kolače, palačinke pečene u raznim kalupima… sve su to načini na koji se djeca mogu razveseliti novoj hrani i vjerojatnije je da će ju onda i probati.
Još jedna bitna stavka kod predškolaca je da ih naučimo prepoznati signal gladi i sitosti. Za djecu koja prestaju jesti kad su sita manje je vjerojatno da će kasnije u životu imati problema s prekomjernim kilogramima, te je stoga zaista važno da njihov osjećaj poštujemo, bez obzira što nam se nekad čini da su pojeli „premalo“.
Vrlo često u toj dobi djeca koriste riječ „Gladan sam“ kada to u stvari nisu, te je važno da ih naučimo izražavati svoje osjećaje kako ih ne bi u budućnosti kanalizirali kroz hranu. Često djeca ne razumiju ili ne znaju izraziti osjećaje tuge, usamljenosti, dosade… a najvažniji zadatak nas kao roditelja je upravo da im damo alate kako se nositi sa svojim osjećajima, kako ih izraziti i kako ih prebroditi.
Photo: Iva Kolacio Antonić
Također, veoma je važno da prestanete poticati djecu na prekomjerno jedenje, a počnite od toga da prestanete veličati ispražnjen tanjur. Da, znam, teško je izaći iz tih okvira, ali zdrav apetit ne znači da je dijete sve počistilo iz tanjura.
Zapamtite da dijete promatra što drugi rade i sluša što govore. Ponašaju li se drugi članovi u skladu s načelima zdrave prehrane, predškolsko će dijete biti okruženo brojnim dobrim primjerima.
U redu je da svojim mališanima dozvolite određenu dozu kontrole nad svojim jelovnikom. Što to znači? Ponudite im nekoliko namirnica koje vole da izaberu jednu od njih za doručak. U redu je i ako preskoči koji obrok ponekad. Zdravom djetetu takav izolirani slučaj neće naškoditi.
Meni Vigo ponekad odluči preskočiti večeru ili užinu. Koliko god bih nekad voljela da pojede, zaista se trudim ne siliti ga ili raspravljati s njime. Mirno mu objasnim da nema obroka do sljedećeg planiranog vremena za jelo, pa makar to bilo i sutra ujutro. Ono što mi se pokazalo kao recept za uspjeh – s mojim je djetetom samo važno da mu sve napomenem unaprijed. Niti jednom mi se do sada kada je odlučio ići spavati bez večere nije dogodilo da legne u krevet i plače da je gladan. Očito taj dan nije bilo potrebe za večerom, i to je ok.
Tino je pak neki dan preskočio ručak. Da, on, mali gladuš. Probudili se dečki nakon popodnevnog spavanja, sjeli mi troje svi za stol, a Tino se mrtav hladan igra. Zvali smo ga nekoliko puta, ali nije došao. Da sam ga tad digla u hranilicu, samo bi mi pobacao hranu po cijeloj kuhinji, pa bih time imala em manje živaca, em više posla. Ovako je sat vremena kasnije sve počistio s tanjura.
Dakle, nađite način kako preduhitriti svoje klince i kako im predložiti nešto da sami misle da su izabrali, i budite ustrajni u ritualima.
Photo: Iva Kolacio Antonić
Prehrana za djecu od 3 godine trebala bi imati pet obroka dnevno, tri glavna i dva međuobroka. Međutim, često se među predškolcima nađu djeca koja stalno nešto grickaju, što zaista nije poželjno. Osim što time gube prepoznati osjećaj gladi i sitosti, dijete koje nije gladno teže će probati novu hranu za vrijeme obroka. Također, djeca koja jedu stalno pomalo, često jedu visokokaloričnu hranu i pića, te su skloniji porastu težine i karijesu.
Predškolci lako gube koncentraciju, te je stoga važno da se pobrinete da jedu za stolom.
Isključite im televizor i mobitel, te ih pratite… postoji li razlog zašto se uvijek žure od stola? Završavaju li obrok kad i brat ili sestra? Žure li se natrag u igru?
Pokušajte točno definirati vrijeme obroka, jer predškolska djeca vole rutinu; tada znaju što mogu očekivati. Osim toga, potrebno je i da prilagodite količinu namirnica u obroku i razini njihove aktivnosti kroz dan. Ni mi odrasli ne jedemo isto na dane kad treniramo i kad cijeli dan samo sjedimo na kauču.
A što je sa žeđi? Ja sam tu dosta isključiva i smatram da bi djeca trebala piti samo vodu, osim mlijeka ili jogurta kao izvore kalcija, ali njih smatram hranom, a ne pićem. Kao i mi odrasli, uostalom. Cijeđeni sokovi možda sadrže hrpu vitamina, ali bolje je da ih djeci dajemo u obliku hrane, a prerađeni sokovi samo su izvor praznih kalorija. Također, obratite pažnju na kofein u napicima koje dajete svojoj djeci. Sigurna sam da nitko od nas ne bi svjesno i namjerno dao svom djetetu šalicu kave, ali što je onda s gaziranim sokovima? Nuspojave kofeina na djecu su razdraženost i živčanost, želučane teškoće, glavobolje, loša koncentracija i otežano spavanje. Ne zaboravite, oni su mali, i samo im je malo potrebno.
Uključivanje djece u postupak pripreme hrane način je da obroci proteknu u veselom i pozitivnom raspoloženju. Djeca su u toj dobi prirodno znatiželjna i lako ih je uključiti u kuhanje i pripremu hrane, na način da im date jednostavne zadatke koje mogu provesti. Ubacivanje namirnica u zdjelu ili miješanje smjese za palačinke sigurno će pomoći da se zabavite i korisno provedete vrijeme. Naravno, bitno je da ih stalno nadgledate, jer mališanima je potrebno samo nekoliko sekundi da kuhinja postane opasno mjesto. Stalno ih podsjećajte što smiju, a što ne dirati. Razgovarajte o tome koji su kuhinjski poslovi za odrasle, a koji za djecu. Uspostavite „pravila ponašanja“, i konstantno ih na njih podsjećajte.
Zajednički rad u kuhinji može služiti kao prekrasna prigoda za zabavu i učenje. Brojanje žlica brašna koje je potrebno dodati u palačinke ili jaja koja razbijate za kajganu pomažu djetetu da vježba svoje matematičke vještine, a proučavanje recepta može se iskoristiti za prepoznavanje slova i vježbanje čitanja.
Photo: Iva Kolacio Antonić
Mi osobno nemamo (još uvijek) problema s prehrambenim navikama svoje djece, osim što Vigo svako toliko ispali „Meni se ovo ne sviđa“, a naučio je u vrtiću i nije ni svjestan što to znači. Ali svjesna sam da ima puno roditelja koji se bore sa svojim klincima oko prehrane. Imate li kakav savjet kako ste uspjeli potaknuti svoje klince na jelo? Kako su zavoljeli neke „bljak“ stvari? Kako su počeli jesti „zelene namirnice“?
Do sljedećeg čitanja, zaista bih voljela čuti komentare
Stay Active