Prije točno godinu dana, baš onako filmski, samo pogledom u zrcalo jednog riječkog kafića, pri popravljanju šminke kako bi se sakrile emocije došla je hrabrost. Ideja. Vizija. Želja.
Jedino što je tad bilo bitno i jedino što je ostalo su bila djeca. Samo njihova sreća, djetinjstvo, avanture, ljubav. Jer je sve ostalo nestalo. Bio je to jedan novi početak, novi život. Povratak sebi, svojim interesima, svojim željama i težnjama. Pronalazak sebe išao je paralelno uz paletu bolnih i izrazito teških emocija, uz svakodnevni osmijeh koji sam pružala djeci kojoj nisam htjela prikazivati mračnu sadašnjost, s pronalaženjem novog posla i skupljanjem cijele svoje prošlosti koja je otišla u vjetar. Svaki kamenčić koji je gradio jednu prekrasnu sadašnjost sad je bio razbacan. Temelji su bili porušeni, ostalo je ništa.
Seka koja me poznaje zbilja u dušu, kamenčić po kamenčić je vraćala na mjesto. Ali ne ono isto mjesto, nego već bolje. U temelje s kojima gradiš sebe jer od toga sve počinje.
Drugi dan domena je kupljena i napravljena osnovna skica malenog portala iako nisam imala nikakvo iskustvo jer sam si pomislila da ne može biti sigurno gora situacija od one u kojoj se nalazim. Upravo tako nastale su Avanture malih okica, portal s namjerom da osigura dječji osmijeh.
Počela sam raditi. Puno raditi. Svakodnevno, volonterski. Posao se krenuo širiti, primijetila sam da dopire do ljudi, da uveseljava djecu. Portal Avanture malih okica produkt je mojeg najvećeg raspada u životu, produkt je moje najveće boli, ali ono najvažnije i mojeg novog početka. Bilo je teških dana. Dana kad nije bilo snage za ustati iz kreveta no dva para malenih okica zaslužila su bezbrižno djetinjstvo i sretnu i zadovoljnu mamu. Oni su mi dali snagu da krenem dalje.
Avanture malih okica za mene predstavlja jednu predivnu avanturu prepunu adrenalina i sreće. Suradnje i projekti s divnim ljudima koji također žele uljepšati svakodnevnicu naših najmilijih i najmanjih u Rijeci i okolici ispunjavaju me nevjerojatnom pozitivnom energijom i daju snagu za daljnje napredovanje.
Nekoliko mjeseci nakon, sjedim ponosno dok pišem ovaj članak, s otvorenim obrtom u najgoroj, a ujedno i najboljoj godini s nevjerojatnom željom, planovima i idejama. Gledam u novi portal koji pomiče cijelu priču na jednu novu razinu. Sretna sam! U ovoj godini rodila se nova Andrea, jača, sigurnija, sretnija jer ima sebe. Ne straše me priče o globalnim krizama, koroni, propasti obrta, više me ništa ne straši. Jer koliko jedna žena može preuzeti na sebe, koliko može ići svijetom s osmijehom iako je unutra ostao samo prah to je nemjerljiva jačina. Naučila me nešto ova godina! Žena ne smije nikad odustati od sebe! Može voljeti bezuvjetno no uvijek treba voljeti i sebe kako bi mogli voljeti u potpunosti i druge. Život se mijenja, na kraju dana moramo znati tko smo i zašto postojimo na ovom velikom svijetu. Jake smo, beskrajno smo jake! I nitko nikad neće cijeniti našu jačinu ako se mi same ne cijenimo.