Riječanka Mia Negovetić – savršena inspiracija za male okice

U ovo nezavidno doba mnoge male okice sanjaju velike snove i vesele se budućnosti. Iako se katkad čini da nam budućnost ne obećaje previše, mi kao roditelji trebali bi im biti potpora i poticati ih da ostvare svoje snove. Naša Riječanka, Mia Negovetić prava je inspiracija za djecu te smo odlučili saznati kako njezina već uspješna karijera utječe na tinejdžerske godine i školu. Koji su njezini daljnji planovi za budućnost te što poručuje svoj djeci.

Draga Mia, hvala ti što si uz toliko obaveza pronašla malo vremena za Avanture malih okica. Iako sad nisi više dijete, tvoji prvi počeci su bili tek na ulasku u tinejdžerske godine. No kad se spomene pjevanje, koja je tvoja prva uspomena koju vežeš? Koliko si imala godina?

Iskreno, ne sjećam se koliko sam imala godina, ali čini mi se da je u pitanju bilo negdje 4 ili 5. Gledala sam film Happy Feet i sjećam se jedne scene gdje pingvin po imenu Gloria otpjeva jedan kratki dio neke improvizacije. Tada sam ustvari prvi puta poželjela pjevati, baš kao ona.

Iako je pjevanje bilo uvijek dio tvojeg života, kad si se njime počela ozbiljnije baviti?

Imala sam 12 godina, tada je bio moj početak i prvo pojavljivanje na televizijskom showu Zvjezdice. Kroz toliko sam toga do sad prošla da imam osjećaj kao da je to bilo pred 100 godina, a ne pred 6 :).

Da li si ikad htjela odustati? Da li je postojao neki strah koji te znao kočiti?

Nisam nikada htjela odustati, jer mi je to životni san i nešto kroz što uvijek pronađem izlaz iz bilo kakve situacije. Strah koji me kočio je jedino bio strah od nezadovoljstva same sa sobom, točnije, strah od toga da siđem sa scene znajući da nisam dala svoj maksimum. Sada više nemam nikakvih strahova, jer volim ono što radim i mislim da me čeka jedan dugačak put prepun avantura i prekrasnih iskustava.

Koliko je teško usklađivati ozbiljnu karijeru uz srednju školu?

Što sam starija to je teže, ove godine pogotovo. Imala sam jako puno obaveza, od priprema, raznih snimanja i nastupa pa do intervjua. Jako puno vremena sam tome posvetila pa mi je ipak malo teže nego inače. Pokušam se uvijek organizirati što bolje tako da mi sve bude lakše, ali s vremenom se desi da mi neke stvari jednostavno promaknu, jer je meni glava uvijek u “oblaku glazbe” kako ja to kažem :).

Koji su tvoji daljnji planovi nakon gimnazije? 

Nakon gimnazije se potpuno posvećujem glazbi, stvaranju novoga. Za fakultet još nisam sigurna, ali sam sigurna da će moja izobrazba biti vezana uz glazbu.

Koji je tvoj san koji želiš ostvariti? 

Moj san. Hm. Moj san je da kroz sve ovo što stvaram pokažem ljudima koliko je bitnija kvaliteta onoga što napraviš, a ne kako izgledaš ili kako se oblačiš. Želim pokazati da je u glazbi izgled najmanje bitan, a da je emocija najbitnija, jer je glazba stvorena da bi se slušala.  Svaku napisanu riječ pjesme osjećam i znam koliko meni znači, a najveći cilj mi je da moja publika to prepozna i kada slušaju, da slušaju srcem.

Iz obiteljskog albuma

Primijetili smo kako se konstantno razvijaš i usavršavaš! Da li ideš na satove pjevanja? U koju školu/mentor, koliko puta tjedno? Možeš li nam reći nešto više o svojem timu ljudi s kojima radiš?

Na satove pjevanja ne idem, vježbam doma svaki dan. Moj je tim usko društvo ljudi, oni kojima dajem svoje potpuno povjerenje i znam da me neće iznevjeriti. Takav je tim uz sebe prekrasno imati, jer je atmosfera pri stvaranju nečega odmah nježna i bez opterećenja, a meni je to jako bitno. Olja Dešić je svakako netko tko me naučio jako puno o glazbi, kao i ostali s kojima radim u Yamaha Music School u Rijeci. Tu je i moja obitelj koja također ima puno dobrih savjeta vezanih uz glazbu i život općenito. Kod ostalih suradnika, najbitnije mi je da se u stvaranju osjeti emocija i da se radi sa srcem… to uvijek mora biti u prvom planu, a ako se to svidi i publici onda je osjećaj potpun.

Imaš li išta slobodnog vremena? Kako ga ispunjavaš?

Imam slobodnog vremena :). Ispunim ga sa svime što stignem, pa radim 100 aktivnosti na dan kad je dan potpuno slobodan. Odem prošetati ili se družim sa svojim prijateljima, jer su mi oni (osim obitelji) najbitniji. Najviše volim to što ustvari imam jako maleno društvo kojemu mogu sve reći i znam da mi nikada neće okrenuti leđa, kao ni ja njima. Prijatelji su jako bitan dio života, zato za njih uvijek pronađem vremena.

Imaš li osjećaj da te drugi učenici drugačije doživljavaju?

Kada sam bila mlađa imala sam situacija gdje sam se osjećala kao „outsider“ jer sam kao bila poznatija od drugih, ali to je sasvim normalno. S dobrom voljom i vremenom se sve može riješiti 🙂 Inače, kada se upoznajem s nekim novim ljudima svojega godišta uvijek primijetim da su malo distancirani u početku, jer ne znaju što očekivati, a neki pak imaju očekivanja unaprijed, a onda kad se razgovor pokrene shvate da sam i ja ista kao i svi drugi, normalna tinejdžerica koja voli pričati i biti u dobrom društvu 🙂

Iz obiteljskog albuma

Tko ti je najveća motivacija i podrška?

Najveća su mi podrška roditelji i sestra. Kada govorim o motivaciji, uvijek se sjetim ljubavi. Ljubav mi je najveća motivacija, inspiracija, a pogotovo kad ju dijelim s drugom osobom, kao i sreću. Ljubav je prepuna avantura i ima toliko priča za ispričati, a ona je osjećaj koji ustvari u sebi sadrži jednu veliku skupinu emocija. Kao što sam već rekla, meni su emocije najbitnije, a uz sebe imam osobu koja te emocije nikada ne skriva, pa me to čini jako sretnom i ispunjenom i navodi me da stvaram uvijek nešto novo. Sve se te emocije pretoče u glazbu, kad sjednem za klavir i stisnem nekoliko tipki, napišem iskrene riječi za koje mi se ponekad čini kao da same žele iskočiti iz papira i zaplesati po tipkama klavira 🙂

Što bi poručila drugoj djeci koja imaju svoje snove no čini im se to potpuno neostvarivo?

Snovi, kakvi god da jesu, su veliki. Svaki san ima svoju težinu i moć i uz sebe nosi nekakav put. Nekada možda neće biti lako jer snovi, kao i život, donose uspone i padove ali bitno je ne odustati i biti ustrajan u onome što želiš. Tvoj san ti nitko ne može oduzeti, niti na to ima pravo, a ako ga jako želiš i ako te čini sretnim, sigurna sam da ga možeš ostvariti.

Zahvaljujemo se Miji na izdvojenom vremenu i pravoj inspiraciji za djecu u Rijeci. Pratit ćemo ju i dalje i vjerujemo da joj je samo nebo granica!