Istraživanje riječkih izvora – pronašli smo vodu!
Prošli tjedan obišli smo izvor Vrutki u Opatiji, razgovarali o ženama koje su satima prale rublje u toj hladnoj vodi. Povratkom doma i pogledom na uvijek veliki kup naše odjeće u kupaonici krenuli smo razmišljati kako su to rješavale naše stare Riječanke. Rijeka, uvijek prepuna vode zasigurno je bila puna izvora. I nismo pogriješili. Napravivši maleno istraživanje otkrili smo zbilja zanimljive podatke i čekali vikend da krenemo u izvidnicu. Riječki izvori i njihovo otkrivanje nije se na prvi pogled činio kao zanimljiv izlet, prepun nekih povijesnih podataka nije obećavao baš zabavu no moram priznati da su me male okice iznenadile svojom zainteresiranošću i oduševljenjem.
Izvor Brajda
Krenuli smo u naše avanture ispred Dječje kuće. Ako ste šetali novo uređenim prostorom zasigurno ste primijetili malu rječicu ispred. Riječ je o potoku Brajda koji vodu dobiva iz istoimenog izvora koji, zamislite, nikad ne presušuje! Ni ljeti ni zimi, a pritom ima i stalnu temperaturu vode. Sam riječki izvor smješten je ispod raskrižja Ulice Fiorella la Guardija i Alessandra Manzonija, a perilo je smješteno ispod terase nekadašnjeg restorana Viktorija. Onog na kojem su veseli penzioneri do kasnih večernjih sati proživljavali svoju drugu mladost. Šetali smo tim prostorom, trenutno je riječ o gradilištu tako da sam sama prošetala tik do perila. Pročitala sam da je moguće se spustiti u prostor perila no nisam imala hrabrosti 😉 Perilo je zatvoreno 1939.godine. Ne tako davno, meni se čini. Nadam se da će taj cijeli prostor iza Dječje kuće urediti s naglaskom na potok Brajda, a ne zatrpati ga kao sve preostale izbore u Rijeci.
Javna perila bila su značajna urbana karakteristika grada i upravo su na tim mjestima u gradu stanovnici Rijeke i okolnih naselja mogli prati rublje. I tračati naravno. Mislim, trebalo je ispuniti to vrijeme nečim zanimljivim. Većina je bila natkrivena tako da se žene nisu mogle izvući na jaku kišu ili srpanjsko sunce. Izgradnjom vodovodne mreže perila su pomalo gubila na značaju te su se postupno zatvarala.
Izvor Dolac
Krećemo prema centru grada prema drugom izvoru Dolac. Male okice nadobudno šetaju i očekuju neku rječicu koju do sad nisu primijetili. Proučavaju svaku veću lokvicu i zamišljaju da smo na izvoru. Izvor Dolac smješten je između ulice Dolac i Frana Kurelca, pokraj škole Dolac. Naravno, došavši na mjesto izvora vidimo samo parking i zgrade. Ni V od vode. Objašnjavam im da se ispod nas nalazi riječki izvor koji utječe u more. Nekad je napajao veliku gradsku fontanu, danas prolazi ispod Jadranskog trga . Nisu baš fascinirani, spremni su za daljnju potragu. Uz dozu slatkoga koje uljepša našu malenu avanturu.
Izvor Žudnik i Lešnjak
Prolazimo ispred gimnazije, spuštamo se stubama hotela Bonavije i gledamo preko trga u more. Vrijeme nas je poslužilo i ovo je jedan od onih dana kad možeš u potpunosti doživjeti ljepotu Rijeke. Kažem im da opet hodaju po izvoru. Pogled čuđenja ponovno je upućen prema meni. No opet s dozom radoznalosti. Pričamo o izvoru Žudinka koji je nekad korišten za potrebe snabdijevanja vodom stanovništva obližnjeg naselja. Danas je dio javnog kolektora te prolazi ispod Trga Republike Hrvatske i završava u gradskoj luci.
“Ajmo još pronaći mama pravi izvor” manje okice već progovaraju nervozno. U nadi da ipak pronađem barem male naznake vode idemo prema izvoru Lešnjak. Sjećate se onog ekskluzivnog bazena ispred škole Nikola Tesla? Jedan od razloga je bio izvor Lešnjak koji je danas pokriven i vodi do Mrtvog kanala. Također, u samoj blizini, na prostoru Školjića bilo je smješteno jedino perilo u gradu podignuto na zidani objekt te je dobivalo vodu iz izvora na početku Vodovodne ulice. 1886.godine ljudi su se borili drugom pandemijom od naše aktualne, s kolerom koja je te godine privremeno zatvorila to perilo. Razlog, u njemu se pralo rublje iz domobranske vojarne u kojem je bilo registrirano čak šest slučajeva zaraze. Vladao je strah da će se epidemija proširiti konzumiranjem povrća s tog područja. Drugo perilo smješteno je na Školjiću na ulazu u Autotrolej iza željezničkog mosta. Do njega nismo prošetali. Umor je bio vidljiv. Malo i razočaranje jer smo shvatili da su svi naši izvori prekriveni. Dolazimo do Mrtvog kanala i uočavamo dva manja dotoka vode u kanal. Zadovoljni su, ipak sam dokazala kako postoji ispod nas ta impozantna količina vode koje nismo ni svjesni.
Otkrili smo i kako šetnjom po lukobranu možete vidjeti mjesta gdje se potoci ulijevaju u more. Obišli smo samo nekoliko poznatih izvora, možda se još jednom uputimo u istržaivanje novih.Tko zna što nam još Rijeka skriva…
Super portal sa konkretnim i korisnim informacijama!