Vani je proljećeeeeee i predivno vrijeme (ako ste iz Rijeke vjerojatno više nije)! Znamo, proljeće traje već skoro 2 mjeseca no ako je Rijeka vaš grad onda sigurno cijenite sunčane dane! Nebo bez oblačka znači da se ujutro odmah nakon doručka negdje kreće. Ok, točnije kad spremimo tonu hrane koju ćemo ponijeti sa sobom. Nismo ovaj put putovali daleko. U autu smo bili svega 5 min! Znali smo odavno da Rijeka imae divne šetnice no naravno da uvijek idemo na izlete negdje dalje. Vam je poznato?
Svatko sa svojim ruksakom i naravno, torbom za piknik krenuli smo u avanturu. Iskreno, nismo istražili teren na koji idemo, nismo previše niti istraživali kuda točno trebamo krenuti. Odmah nakon tunela Banska vrata na Grobničkoj cesti iz smjera Rijeke, s lijeve strane, nalazi se jedna malena cesta koja vodi prema kanjonu. Da, zaboravili smo kako ne smijemo skrenuti iz tog smjera pa smo morali ići sve do Orehovice se okrenuti. Učite na našim greškama.
Parkirali smo na samom vrhu jer tko zna da li dolje ima mjesta za parkirati. Ima. Naravno da ima. Spustite se dolje da ne gubite vrijeme na nepotrebno spuštanje,, poput nas.
Šetali smo toliko očarani da smo kao malena djeca upijali svaki detalj. Bože, pa mi smo nedaleko centra Rijeke, u potpunoj prirodi! Šećemo po stazi, uz rijeku. Mislim, neke ostatke rijeke jer nije neko vrijeme padala kiša. Iskreno, ne znam kakvo je stanje nakon onih pravih kišnih riječkih dana.
Staza vodi do Matešićevog mlina po ugodnoj šetnici, pogodnoj i za mame s malenim bebačima u klokanici. Provjereno.
Nakon niti 10min šetnje morali smo pojesti. Bože sačuvaj da ne uzmemo hranu na izlet. Sjedili smo na kamenju, gledali u mini rijeku, na suncu, slušali kreketanje žaba u daljini (srećom da nisu bile bliže jer bi ih vjerojatno lovili da ne bi ni dan danas izašli iz kanjona) i uživali u pikniku.
Matešićev mlin ostavio nas je bez teksta. Izgrađen je u prvoj polovici 19.stoljeća. Za opskrbu vodom koristio je tunel kojim se voda crpila ispod stijena kanjona.
No nije dugo bio u funkciji. Početkom 1863.godine izgorio je u požaru te nije nikad obnovljen. Danas možete šetati po ruševinama koje zbilja onako obrasle ostavljaju bez daha te ući u tunel za vodu. Osobno, malo su zastrašujući 🙂
Pravi proljetni zvuk šume, ptičice, šuškanja iz grmlja kad se nadaš da nije zmija i proljetno sunce koje opali kao da je srpanj osigurali su nam ugodnu i uzbudljivu šetnju od 3h (uključujući i stanku za ručak. Ne zaboravite, ova djeca puno jednu. Trajalo je).
Rijeka zbilja nudi zanimljive šetnice. Istražite ih i vi!