Kastavska šuma – Puževim korakom po Puževoj stazi
Vrijeme nas napokon služi! Pravi proljetni ugođaj ne dopušta nam da boravimo u četiri zida ni minute previše! Nadamo se da i vi uživate u prvim znakovima proljeća. Dok nas bura u ožujku ne prizemlji. No do tad ne odustajemo od istraživanja našeg kraja. Danas Kastavska šuma?
Nakon izletića po šetnici Carmen Sylva opet smo odlučili pobjeći u šumu no htjeli smo ostati negdje u blizini. Oduševljeni smo koliko je Rijeka okružena čistom prirodom i već za 20tak minuta imate osjećaj da ste na potpuno drugom svijetu.
Prošli vikend odlučili smo prošetati Kastavskom šumom. Opet. Često idemo barem u kraću šetnju, na divljanje, trčanje i bijeg iz stvarnosti. No rijetko uhvatimo hrabrosti ili volje da prođemo cijelu stazu.
Ulaz u šumu smješten je pored Crekvine gdje se nalazi karta na kojoj možete proučiti tri staze kojima možete istražiti šumu. Sve tri staze su prilično jednostavne te su rangirane prema duljini hodanja i označene simpatičnim simbolima, Puž, Zec i Srna.
Staza označena simbolom puža, Žuta je staza dugačka 5,27km te kažu da treba šetati 1h i 40min.
Plava staza, staza zeca dugačka je 9,28km te vam treba 2h i 50min kako biste ju obišli. Staza srne odnosno Crvena staza najduža je staza, čak 16,35km. Procjenjuje se da je to otprilike 5 sati hoda. Sretno vam bilo!
Naravno, ne morate niti pogađati koju stazu smo odabrali za nedjeljnu šetnju. Onu od 1h i 40min za što je nama trebalo uz nekoliko stajanja zbog ekstremne gladi, umora i proučavanja cvjetića sigurno 2h i 40min. Čekamo da Male okice porastu pa da skupimo hrabrosti i za plavu i crvenu.
Ako je Kastavska šuma bila već vaše odredište zasigurno ste prvo otišli pozdraviti konjiće. Na samom početku šetnice, samo 350m od ulaza smješten je OPG ranč Sivi Vrabac koji omogućava uživanje u prirodi na drugačiji način. Njihovi konjići pružat će malenim okicama poseban doživljaj, a ako ne skupe hrabrosti za jahanje ponesite mrkve ili jabuke i nahranite ih. Sivi Vrabac nudi mogućnost terenskog, sportsko-rekreativnog jahanja i za početnike i za napredne uz stručno vodstvo.
Nakon što smo pozdravili svakog konjića napokon smo krenuli dalje. Prije žute staze otkrili smo kratku stazu pod nazivom Malikovi puti, službenije Eko staza Loza koju je osmislila Zavičajna grupa OŠ Milan Brozović Kastav 1999. godine. Kroz stazu se prati priča o Maliku. Maliki su prema kastavskoj predaji dobri šumski duhovi, maleni poput djece. Žive u šumi, prepoznatljivi su po svojim crvenim kapicama. Priča se da pomažu svima koji rade u šumi no da se jako vole igrati s djecom.
Na Malikovom putu postavljeno je 8 šarenih tabli koje vas na hrvatskom i engleskom vode kroz čudnovatu priču. Simpatično i poučno su uveli i čakavsko narječje! Na kraju staze dozivali smo Malika. Ma ne samo do kraja te staze, dozivali smo ga dok nismo izašli iz šume. Što je bilo tek 3 h nakon!
Još oduševljeni pričom krenuli smo putem Puža dozivajući Malika i pretražujući sve što vidimo ne bi li pronašli špilju u kojoj živi. Šetali smo, pričali, divili se prvim proljetnim cvjetićima, uživali na zraku, otkrili neke tajne, proučavali kućice za ptičice, skupljali grane, piškili, jeli. Nekoliko puta jeli. Sigurno ste već primijetili da nas troje volimo puno jesti!
Na stazi puža nalazi se uspon na Majevi vrh (411m) na koji su se Starije okice htjele popeti no pogledom na Mlađe okice shvatile smo da nema smisla ni probati. On je sjeo na pod, razmišljao što sve ovo njemu treba u životu, o filozofiji života i u kratkom pogledu koji nam je uputio tijekom igre s kamenčićima shvatili smo sve. Možda ćemo nas dvije same napokon stići do tog vrha. Drugi dan je ponavljao: “Sutra smo jako pretjerali sa šetnjom”. Još nekoliko dana čudio se koliko je prohodao.
Uspjeli smo! Napravili smo cijeli krug i ponovno se našli na asfaltu uz predivan pogled na Kvarner. Prljavi, sretni, umorni i prepuni adrenalina. Počastili smo se finim ručkom, naravno. Ma ne može nama proći izlet bez tih hedonističkih radosti 🙂
Tko zna gdje ćete nas sljedeći vikend pronaći. Ne planiramo propustiti niti jedan sunčani dan 🙂
