Sportske aktivnosti za djecu od 6 do 8 godina – Zdravlje by Iva
Nakon što je naša Iva prošli tjedan pisala o prehrani mlađih školaraca, danas je na redu njoj najdraža i najbliža tema do sada – sportske aktivnosti mlađe školske djece. Piše o tome kako da pomoći djetetu izabrati najbolju aktivnost, kako im pomoći da ne odustanu i da ostanu aktivni još dugi niz godina.
Pozdrav, dragi rodielji!
Činjenica je da školska djeca s povećanjem obaveza sve više sjede i njihova razina aktivnosti se smanjuje iz godine u godinu. Na roditeljima je da se pobrinu da dijete ostane aktivno i prihvati tjelovježbu kao dio životnog stila i svakodnevice. Nekoj djeci bolje odgovaraju tradicionalni sportovi, nekima neka vještina ili pak sportske aktivnosti na otvorenom.
Svakodnevna aktivnost za djecu školaraca je nužna, te bi djeca trebala biti aktivna minimalno 30′ dnevno – tjelesni odgoj, trening, igra, šetnja ili kretanje na otvorenom; te još 60′ raznih slobodnih aktivnosti.
Kako bi potaknuli dijete na aktivan životni stil, važno je da uložite vrijeme i energiju u to da ih potaknete na iste. Provodite zajedno vrijeme u kretanju i igranju igara, dopustite da dijete isproba nekoliko sportova ako to želi, čak i paralelno da pohađa nekoliko treninga odjednom, provodite vrijeme na igralištu, oslobodite im vrijeme u rasporedu namijenjeno slobodnoj igri, budite aktivni zajedno.
Ukoliko Tvoje dijete voli sjedilačke aktivnosti, pokušajte složiti raspored u koji ćete ukomponirati sportske aktivnosti, stavite ga na neko vidljivo mjesto i motivirajte dijete da izvršava sve s rasporeda.
Sportske aktivnosti za djecu od 6 do 8 godina
Koliko god se još uvijek sjećamo prvih koraka svojih mališana ili prvog posjedanja svoje bebe, kad djeca malo porastu njihove napretke počnemo uzimati zdravo za gotovo i ne doživljavamo ih više. Međutim, djeca i dalje prolaze svoje razvojne faze i trebali bismo osvijestiti njihov napredak u bilo kojem obliku.
Većina mlađe djece školaraca tek sad savladavaju osnovne vještine potrebne za bavljenje nekim sportom, kao što su bacanje, hvatanje, udaranje, skokovi, sunožni ili jednonožni, i slično. Stoga bi aktivnosti kojima se u toj dobi bave trebale biti orijentirane upravo na razvoj istih, i to kroz savladavanje jednostavnih pravila i poticanje osjećaja postignuća, a bez pritiska natjecanja.
Slobodno vrijeme i slobodna igra
Kako djeca krenu u školu, tako brojni roditelji upišu mališane na razne aktivnosti i pretrpaju im raspored, te zaborave na slobodno vrijeme. Pod tim izrazom ne mislim na vrijeme koje će dijete provesti ispred računala ili na kauču s mobitelom u ruci (realno, ni nama odraslima to vrijeme nije potrebno, samo smo si ga posložili u glavi kao važno), već pod slobodnom igrom. Sjećaš se kad smo bili djeca i igrali se po cijele dane u dvorištu i izmišljali razne igre s prijateljima? Meni su neke od najljepših uspomena iz djetinjstva vikendi kod bake „na selu“ gdje smo se sestra i ja igrale u pijesku, igrale „lopova i policajca“, vrtjele hula hoop ili samo tražile buba mare u travi, skupljale ih u staklenke i puštale da lete odjednom… najbolji poticaj na takvu igru postići ćete upravo ako isključite televizor i mobitel i potaknete dijete da izađe van.
Naš je prtljažnik automobila uvijek pun stvari, a djeca su još jako mala. Bicikla, bicikla bez pedala, romobil i lopte samo neki od rekvizita koji su uvijek s nama. Evo još nekoliko primjera što sve možete imati uvijek „pri ruci“ za školarce: lopte (odbojkaške, košarkaške, rukometne, bilo kakve, hula hoop, lastik, boće, čunjevi, role, zmaj, set za badminton i/ili tenis, frizbi…)
Tjelesni odgoj i sportske aktivnosti u školi
Mnogi roditelji žive u zabludi da tjelesni odgoj pruža dovoljno aktivnosti za djecu. Međutim, u našim se školama tjelesni svodi na dva školska sata tjedno, od čega dio vremena odlazi na presvlačenje, te kad se sve zbroji djetetu pruža možda sveukupno jedan sat aktivnosti tjedno.
Svakako je izuzetno važno da se raspitate o tjelesnom odgoju svog djeteta i pokušate utjecati na to da se program provodi najbolje moguće. Dijete bi kroz tjelesni odgoj u školi trebalo proći osnove svih sportova, što bi mu trebalo olakšati izbor sporta ili aktivnosti, a služi razvoju osnovnih motoričkih i mentalnih sposobnosti djeteta.
Pokušaj saznati nekoliko detalja:
- Koji program se provodi u školi?
- Tko ga provodi i na koji način?
- Provodi li se doista? (To možeš saznati od djeteta ili roditelja djece koja su već pohađala školu)
Ukoliko nisi zadovoljna(an) odgovorima, pokušaj razgovarati s odgovornima i daj im do znanja da je tjelesni odgoj nešto što smatraš izuzetno važnim za svoje dijete. Možeš čak pokušati utjecati na provođenje istoga kroz roditeljski lobi ili razgovorom direktno s profesorom koji ga provodi.
Čak i ako je tvoje dijete nemotivirano za tjelesni i ne odlazi na satove istoga s radošću, uz ispravan pristup profesora, velika je šansa da će ga zavoljeti.
Sjećam se nekih klinaca koji kod nas na parkouru nisu bili niti jako dobri u tome što rade, niti jako motivirani, ali su iz treninga u trening napredovali i postajali sve bolji, i evo ih danas nekoliko godina kasnije – vođe u grupi. Fizički su izrazito napredovali jer su se našli u poticajnom okruženju, mentalno su stasali i izgradili svoje samopouzdanje, i danas su rastu u snažne adolescente koji znaju što žele i nemaju problema s time da su marginalizirani u društvu.
Organizirani sport i djeca od 6 do 8 godina
Kad pričamo o mlađim školarcima, malo koji od njih će se doista prepoznati u ekipnom sportu. Ekipni sport uči djecu brojim vrlinama, kao što su sportsko ponašanje, timski rad, samopoštovanje, ali je važno da su djeca spremna na isti. Ukoliko su pravila prekomplicirana za njihovu prirodnu razvojnu fazu i nije u stanju pratiti ih, vrlo je vjerojatno da će se dijete osjećati loše, a time neće ni izgraditi vrline koje bi trebalo. Za posljedicu ćemo dobiti dijete koje je frustrirano i nezadovoljno, a možda dugoročno i počne odbijatisportske aktivnosti.
Važno je da u sportu kod mlađih školaraca treneri i roditelji na naglasak stave na zabavu i savladavanje osnovnih vještina, te da pratimo individualni napredak svakog djeteta. Dijete koje prvi trening nije htjelo stati na gredu, a nakon nekoliko mjeseci samostalno prehoda istu, ne samo da je razvilo vještinu balansiranja, već je i izgradilo svoje samopouzdanje, uložilo trud u napredak i pobijedilo strah – i na nama kao roditeljima i trenerima je da upravo te stvari prepoznamo, potaknemo i pohvalimo.
Jer, uspjeh nije gol. Uspjeh je napredak.
Prije odabira sportske aktivnosti za svoje dijete, ja bih svakako voljela porazgovarati s trenerom i pitati nekoliko pitanja:
- Sudjeluju sva djeca u utakmicama?
- Izmjenjuju li se svi igrači da sva djeca igraju na svojim omiljenim pozicijama?
- Koje sposobnosti prvenstveno razvijate kroz treninge?
- Dobivaju li djeca pohvale? Na koji način dajete kritike?
Također, svakako bih savjetovala da, ukoliko je moguće, prisustvujete jednom ili dva treninga i iz daljine promotrite što se na treningu događa i kako se trener(i) odnose prema svoj djeci na treningu. Ipak su to osobe koje bi mogle biti sutra idoli vašoj djeci, ili pak utjecati na to da dijete više ne želi niti na jednu aktivnost.
Kad razmislimo malo o nama odraslima, većina nas se više ne bavi ekipnim, već individualnim sportom. Što to znači? Možda je i za naše dijete individualni sport bolja opcija?
U svakom su slučaju individualni sportovi realniji za dugovječnost, a isto grade samopouzdanje, samodisciplinu, razvijaju kontrolu nad vlastitim tijelom, a djetetu je lakše odrediti tempo napretka i intenzitet svakog pojedinačnog treninga.
Kako odabrati sportsku aktivnost za svoje dijete
Naravno, odabir sporta za dijete nikako nije jednostavan, ali prije nego krenemo u isti, moramo promotriti nekoliko stvari, a kako bismo izbjegli frustracije djeteta i u konačnici njegovo odustajanje.
- Što moje dijete zanima?
- Koje tjelesne sposobnosti ima razvijene?
- Koje umne sposobnosti ima razvijene? Je li u stanju shvatiti kompleksna pravila određenog sporta?
- Kakve je građe?
- Kakve je naravi? Blage? Je li strpljiv(a)? Živahna(an)?
- Projiciram li svoje želje na dijete?
Ovo posljednje pitanje od izuzetne je važnosti. Ne zaboravite da djeca nas vide kao savršene i nepogrješive i da će surađivati s nama i kad to ne žele, a sve kako bismo mi bili sretni. Stoga je iznimno važno da ne projiciramo svoje želje na dijete i da mu ne predviđamo čime bi se i kako moglo baviti, već da izbor ostavimo njemu. Uloga roditelja ovdje je samo da usmjeri i pomogne razgovorom, a ne potakne na nešto što sami želimo.
Ne zaboravi, cilj nije dijete koje postaje vrhunski sportaš (budimo realni, najveća većina ih to neće postati), već dijete koje uživa u aktivnosti, voli biti aktivno i jedva čeka da može slobodno trčati.
Jedan je način na koji možemo potaknuti dijete na dodatnu aktivnost. Budimo im primjer!
Meni je u normalnom danu, kada samo jednom ili dva puta izađem iz kuće, prosjek koraka 10000 ili više. Ne ležim na kauču s mobitelom u ruci dok smo kod kuće već stalno nešto radimo, spremamo, slažemo, kuhamo… ili smo pak vani u parku ili u prirodi.
Ponavljam: budi primjer svojoj djeci!
Ljeti se djeci ritam naglo mijenja, prestaju sportski treninzi, završava škola, te najčešće djeca provode vrijeme kod kuće i dok su roditelji na poslu.
Danas to više ne mora biti slučaj, te svake godine niče sve više i više ljetnih kampova koji nude razne sportske aktivnosti za djecu. Osim što isti mogu poslužiti da djeca isprobaju neku novu vještinu ili sport, a bez obveze da se posvete na dulje vrijeme, djeca će steći brojne prijatelje i sigurno se puno bolje zabaviti od dosađivanja i (najčešće) prejedanja kod kuće.
Od parkour kampova, preko kampova o super-junacima, likovnih, pjevačkih, plivačkih, jezičnih, sportsko-jezičnih, do atletskih kampova… samo su neki od brojnih koji mi padaju napamet.
Toliko za sad od mene, a sljedeći tjedan nastavljam s aktivnostima za malo starije školarce od 9 do 12 godina.
