Autor teksta: Sandra Troskot-Ugrčić, mag.praesc.educ.
Šuma je izuzetno bogat i poticajan prirodni okoliš s mnoštvom otvorenih prostora za vježbanje i slobodnu igru djece u svako godišnje doba. To je odlično mjesto za istraživanje, igru ili vježbanje u kojem djeca imaju slobodu kretanja, a sama struktura šume dopušta raznolike aktivnosti. Upotrebom „šumskih” sprava i rekvizita djeca na zabavan način direktno djeluju na razvoj svojeg organizma, a ujedno i na svoju ukupnu dobrobit. Mnoštvo te laka dostupnost različitih prirodnih sprava i rekvizita koje nam šuma nudi, kao i njihova svekolika namjena pozivaju djecu da idu od jednih do drugih i iskušavaju svoje vještine, a samim time i bitno djeluju ne samo na unapređenje svojih kinantropoloških obilježja, nego i da se uče aktivnim i zdravim životnim navikama.
Stablo ili stijena pozivaju ih na penjanje, lijana na višenje i ljuljanje, panjevi raznih veličina i visina na skakanje s jednog na drugi, položeno deblo na hodanje po njemu, ali i na skakanje ili sjedenje, nisko položena grana na prebacivanje tijelom preko nje, puzanje i provlačenje, meka trava ili prirodno nakošena livada na kotrljanje, rolanje niz brdo ali i na četveronoško penjanje ili puzanje uz njega, a široke planinarske staze i uski putevi označeni šarenim planinarskim oznakama pozivaju djecu na istraživanje, otkrivanje i hodanje.
Djeca koja provode vrijeme u igri, planinarenju te raznim drugim tjelesnim aktivnostima u šumi, u kratkom roku pokazuju poboljšanje u fokusiranju, manipuliranju predmetima, te im se raspoloženje vidno popravlja. Otpornija su na razne bolesti respiratornog trakta kojima su izložena u zatvorenim prostorima, a ujedno se i smanjuje mogućnost prekomjerne težine.
Nedavno provedeno istraživanje u Finskim vrtićima dokazalo je da kad djeca provedu samo mjesec dana u igri među zelenilom i raslinjem čak i male šume, to pozitivno djeluje na njihov imunitet. Čest boravak u prirodi djecu čini fokusiranijom i bistrijom stoga što djeluje stimulirajuće na mozak. Kada je dijete zaokupljeno raznolikom, dinamičnom igrom u šumi susreće se s mnoštvom situacija u kojima su prisiljeni kreativno promišljati, rješavati probleme i samostalno donositi odluke.
Dokazano je i da boravkom u prirodi djeca jačaju emocionalnu inteligenciju. Djeca koja provode vrijeme zajedno u šumi imaju dokazano bolju socijalnu povezanost, stoga što se tijekom toga javlja mnoštvo prilika za pregovaranjem, dogovaranjem, dijeljenjem, rješavanjem problema, zajedničkim radom. Stoga boravak u šumi djeluje poput medijatora u važnim dječjim socijalnim interakcijama.
Na kraju, ali ne i najmanje važno, boravak u prirodi osim za djecu, dobar je i za naš planet, to jest za budućnost našeg ekosustava. Provodeći vrijeme u šumi, a i prirodi općenito, djeca proživljavaju pozitivno iskustvo koje će biti preduvjet za njihovu buduću brigu o okolišu. Ako se djeca već u ranom djetinjstvu uče poštovati i brinuti se o svijetu u kojem živimo, odnosno o biljnim i životinjskim vrstama na našem planetu, oni će doprinijeti da se taj svijet sačuva i za buduće generacije, zalažući se za zaštitu prirode. Kako bi djeca jednog dana postala dio zajednice koja se brine o životnoj sredini, potrebno je da istražuju prirodu kako bi se emotivno vezala za nju, te u odrasloj dobi znala pravilno reagirati i čuvati prirodu koja nas okružuje, a u svijetu koji se sve brže mijenja i doživljava ekstremne promjene, to će biti važnije nego ikad ranije.