Tematski park Sanc. Michael – Svetvinčenat
Bez obveza ✔
Lijepo vrijeme ✔
Svi smo zdravi ✔
Sve predispozicije potrebne za otići na izlet su ispunjene!
Doručak ćemo pokupiti negdje usput i već smo u autu! I onda kreće rasprava do prvog križanja gdje idemo. Nema dogovora ni nakon nekoliko raskrižja i odjednom se nađemo na cesti za Istru. Istra je divna, već ju obilazimo godinama no gdje otići da se zabavimo svi zajedno?
Internet nudi – Tematski park Sanc. Michael. Lijepo izgleda, nešto novo za vidjeti, ma i nije jako daleko!
U sklopu je sve razvijenije općine Svetvinčenat koja zbilja ulaže u turizam i raznovrsnu ponudu! Točnije, nalazi se 3 km od samog centra Svetvinčenta.
Predivan, veliki drveni dvorac smješten je na terenu od čak 26.000 metara kvadratnih. Raj za Male okice! Sumanuto trče i u potpunosti ignoriraju masline koje se protežu uz cijeli put.
Na ulazu nas dočekuju dvije tete obučene kao da su sad izašle iz srednjeg vijeka. Jedna je draga i uvodi nas u priču, druga je vještica. Simpatična vještica no s pravim vještičjim smijehom koji mlađeg tjera iza maminih nogu. Pogodite u koju su uprte sve oči!
Brzo su se sprijateljili s njom jer ih je zabavljala na starinskom, drvenom vrtuljku. Oduševljeni sjede u pletenim košarama i pokušavaju imitirati taj zarazan smijeh. Samo da im taj smijeh ne pređe u naviku jer malo ledi krv 🙂
Ulaskom na imanje ulazite u potpuno drugačiji svijet! Stvarnost nestaje i nađete se u srednjem vijeku. Dok se djeca vrte roditelji proučavaju sprave za mučenje. Kako objasniti malenoj djeci čemu su koristile stolice s metalnim šiljcima? I zašto ta stolica ima okove za ruke i noge? Neka se samo oni vrte.
Ok, vrijeme je da ipak siđu, želudac se počeo pomalo okretati i promatračima! Idemo pogledati tamnicu za vješticu. Maleni tvrdi kako je dovoljno velik, ne boji se i da mu je sve jako simpatično! Želi vidjeti vješticu!
Hm… greška! Ulazak u tamnicu s vješticom je bio potpuno krivi potez jer smo još dva mjeseca nakon toga morali prepričavati kako je to samo lutka, kako neće doći u sobu i da stvarno ona ne postoji. Nije preporučljivo za malenu i strašljivu djecu 🙂
Iza zidina, pri izlasku iz drvenog dvorca nađete se u novom dječjem raju! Još jedan drveni vrtuljak na kojem slijedi 15-minutna vožnja.
Nismo znali u čemu se prije okušati! Gađali smo srednjovjekovnim lukom i strijelom!
ranili smo kuniće, kokoške, mazili magarca, koze i ovce! Jahali konja! Magarac Frane poveo ih je u kočiji oko cijelog dvorca i nekoliko puta!
Penjali su se po mostićima, skakali u mrežu, uživali u malenom šatoru s ostalom ekipom. I napokon dovoljno ogladnjeli da se smire i sjednu.
Osim svih srednjovjekovnih aktivnosti na imanju možete uživati i u hrani s roštilja koje jedete iz autohtonog glinenog posuđa.
Boravak u srednjem vijeku trajao je satima, svaku atrakciju prošli smo i nekoliko puta! Zbilja smo uživali u svakoj srednjovijekovnoj minuti!
I vratit ćemo se opet ako ništa da pozdravimo vješticu koja je izazvala traume 🙂
Vrlo često kad krećemo na izlet, pogotovo kad nemamo definirano odredište obavezno nas prate bicikle. Ovaj put su nas isto vjerno čekale da se iživimo u parku.
Stavili smo kacige i krenuli istraživati Svetvinčenat. Gdje stignemo stignemo.
Vozili smo slatkim, malenim mjestima punim manjih starinskih istarskih kućica no i moderno/starinskih vila s bazenima. Po putu smo imali publiku začuđenih ovaca. S asfalta smo prelazili na nepoznate makadame i u potpunosti uživali.
Zašli u šumu jer putokaz pokazuje da se nalazi crkvica u blizini. Malo smo skeptični jer osim šumskog puta do crkvice ne vodi niti jedan drugi put.
I odjednom na čistini, visoko na stijeni dočekuje nas crkvica. Otkrivamo da smo ispred crkve svetog Petra smještenoj između Svetvinčenta i Bala.
Saznajemo da crkva datira iz 17. stoljeća te da je obnovljena 1904. godine. Iako je prilično udaljena od okolnih mjesta te se do nje može doći isključivo hodom nekad su se redovito u toj malenoj crkvi održavale mise. Uništena je nakon Drugog svjetskog rata nakon čega nije došlo po ponovne obnove te ju je do kraja uništio zub vremena. Danas stoji tako ponosno na stijeni iako je, osim vanjskih zidova sve unutra devastirano, uključujući i urušeni krov. Neovisno o stanju izaziva divljenje jer ju nismo uopće očekivali i stvarno ju je čarobno uočiti nasred šume.
Pomalo se dižu crni oblaci te krećemo malo bržim tempom natrag do auta da ne bi na kraju završili izlet mokri.
Dan smo u potpunosti ispunili i definitivno ćemo se opet vratiti u Svetvinčenat da iskusimo Escape Castle ili Kuću vještice Mare (kad malo porastu!).
