Velike zvijeri dobile su svoj centar u Staroj Sušici – posjetili smo ih
Vikendom ujutro skrolam po listi popisa izleta. Vječito pitanje – Gorski kotar ili Istra? Šuma ili more? Teška odluka uvijek!
Rijeka obasjana suncem, divan jesenski dan i sigurno je i šuma predivna sa svojim jesenskim bojama. Već vidim kako trčkaramo po šarenom lišću, divimo se prirodi. U pozadini svira reels muzika.
Na izlet povlačimo pola šire obitelji, obiteljski team building. Od najmanjeg do najvećeg. Obavijestim ih da idemo u Staru Sušicu, u novi centar s velikim zvijerima i da nemaju previše izbora.
Gledajući prognozu za Staru Sušicu iščitavam samo temperaturu, kažu 4 stupnja što znači jednu jaknu na sebe, druge u bunker, suha odjeća kao i na svaki izlet i ručak u Tupperware-u. Ignoriram u potpunosti tih nekoliko postotaka za vjerojatnost kiše (nije bilo samo nekoliko) i činjenicu kako već nekoliko dana vani “dere” bura. U centru grada ne puše, pa ne puše ni u ostatku svijeta.
Krenuli smo autocestom i već na samom početku doživjeli prilične nalete vjetra. U daljini sivi oblaci, ali naše raspoloženje apsolutno ništa ne uništava. Pjevamo, pa se malo svađamo u prepunom autu dok sam ja stisnuta između dvije sjedalice iza. Ako ništa barem se njih dvoje ne svađaju. Nakon nešto manje od sat vremena, na izlazu za Ravnu Goru ne osjećam više kuk. Koncentriram se na zavoje prema Staroj Sušici, govorim svojoj zobenoj kaši da ne smije izaći i da mi nije loše. Moć uvjeravanja. Da… Nekako sam preživjela i začudo, mučnina je nestala kad sam ugledala dvorac u Staroj Sušici. Ako si i ti kao dijete u osnovnoj školi boravio tamo nekoliko dana onda razumiješ 😉 Sjećanja su to na velike sobe, druženja, zabave i natjecanje u održavanju soba. Pogledavanja po starinskim hodnicima i prvi tračevi.
Odmah do dvorca bila je smještena stara ruševina koju su rekonstruirali i pretvorili u Centar za posjetitelje “Velike zvijeri”. Tu smo i došli. Ulaznica za odrasle je 30 kn, djeca od 7 – 14 godina 15 kn, oni manji hahare besplatno po centru. Imate popust na grupe, no shvatile smo sestra i ja da moramo još djece roditi da se isplati. Ako ništa zbog popusta.
Oduševljeni ulazimo i odlučujemo otkriti sve o skrivenom životu Velikih zvijeri – smeđem medvjedu, sivom vuku i euroazijskom risu te sve zanimljivosti o njihovom životu. Draga teta nam na ulazu kaže osnovne podatke među kojima smo najviše upamtili činjenicu kako je za cijeli centar korištena simbioza moderne i klasične tehnologije. Koristio se 3D ispis te računalna programska rješenja kao i klasične modelarske, kiparske i slikarske vještine.
Prvo uočavamo vuka koji nas promatra s velike pećine koja je smještena u centru centra. Izgleda ozbiljno i ljutito i možemo ga samo ignorirati. Vuk je inače simbol straha i zbog napada na stoku i u lovu često je predstavljao smetnju. No 1995. godine proglašen je strogo zaštićenom vrstom u Republici Hrvatskoj te su ponosno istaknuli kako postoji 6 stabilnih čopora (svaki čopor je po 2 do 8 jedinki) i čine ga monogamni roditeljski parovi nesrodnih vukova s djecom. Neki idu i do Slovenije. Treba svu tu djecu i nahraniti.
Zatim smo primijetili i risa koji nas je ponosno promatrao s druge strane pećine. Prilazimo mu. Ne, nije živ, nije prepariran. Trebali bi i mi naučiti 3D printanje. Jeste li znali da je ris u jednom trenutku doživio istrebljenje? No nakon uspješne reintrodukcije 1973. godine risevi ponovno obitavaju u našim šumama. Danas ih je oko 60 – 80 jedinki i poznati su po čupercima dlaka na ušima i kratkom repu. Pošto su porodica mačaka žive prilično skrovito i samotno i kreću se gotovo nečujno. Mace s velikim šapama.
Osim risa, sumnjiva nam je i neka neobična kamera na stablu koje nije stablo. Još uvijek smo u čudu koliko su realno napravili cijeli centar. Fotozamka služi za praćenje životinja te proučavanje njihovih navika. Divimo se slatkim medvjedićima koje su snimili, prepoznajemo u njima nas. Umornu medvjedicu koja proučava dva razigrana divlja medvjedića koji se penju jedan drugome po glavi.
U posebnoj pećini smješten je medo u zimskom snu. S oprezom ulazimo, djeluje opet prilično realno. Prići mu ili ne, pitanje je sad. Smeđem medvjedu pogodan je taj naš krški kraj jer jednostavnije pronađe svoje mirno mjesto za zimski san, dok mu šume prepune jela i bukve omogućavaju puno hrane. Saznajemo da nam samo Bog može pomoći ako zatrebamo pobjeći od njega jer su jako brzi trkači, plivači i dobro se penju. Nema nam spasa osim biti što glasniji u šumi da oni na vrijeme pobjegnu. O medi smo saznali i njegovu težinu pri rođenju u usporedbi s čovjekom. Bilo je zanimljivo proučavati mlade parove kako ostaju šokirani kad shvate težinu djeteta na rođenju. Jako su se kratko zadržavali na tom djelu centra.
Cijeli centar prepun je interaktivnih elemenata te upravo na taj razigrani način djeca brže uče o bioraznolikosti, životu zvijeri i prirodi.
Na katu je smješteno mini kino. Kraći film o tim divnim zvijerima koji osigura da se djeca primire na nekoliko minuta.
Centar nas je oduševio! Bili smo sigurno preko 2 h istražujući svijet velikih zvijeri.
Ostajemo šokirani povratku u stvarnost i temperaturi koja je vani.
Centar za posjetitelje “Velike zvijeri” je definitivno naša preporuka. Približili su nam ta misteriozna bića koja često djeci predstavljaju strah. U vrtiću je prepričavao svoje dogodovštine i ostao pod dojmom. Dovoljna potvrda.
