Autor teksta: Iva Kolacio Antonić
Kad naši najmanji krenu u školu njihove prehrambene navike trebale bi ostati na istim zdravim temeljima. O važnosti teme Zdrava prehrana djece od 6 godina ovaj tjedan piše naša Iva.
Pozdrav!
Evo mene na sunčanom Pagu, pripremam se za neke nove projekte, prvi vikend da smo djecu ostavili u Rijeci i otišli bez njih… Roditelji koji su to već doživjeli, znaju kako je, a oni koji još sanjaju o tome: doći će i taj dan. I evo me, pravi radoholičar, pišem članke.
Jučer sam se u razgovoru s prijateljicom/suradnicom dotaknula ovih svojih blogova i tema o kojima pišem, pa mi je rekla nešto čega sam ja itekako svjesna i što sam mislila da se podrazumijeva, ali svejedno bih voljela i napismeno to potvrditi. Pisanje o prehrani je nešto što ja slažem iz svog iskustvenog i istraživačkog rada i molim svakog roditelja koji ove moje blogove čita, da ih uzme kritički, promisli o mojim savjetima i primjeni ih samo ako vjeruje u njih. Ja nisam nutricionista po struci, i ne pišem planove prehrane, samo sam jako puno istraživala i trenutno mi je jako važno kakve navike usvajaju moja djeca, pa stoga i želim podijeliti svoje iskustvo s drugim roditeljima kojima može biti zanimljivo. Ali pišem Ti kao mama mami/tati, a ne kao neki stručnjak.
Danas je na redu tema prehrane malo starije djece, zdrava prehrana djece od 6 do 12 godina, osnovnoškolaraca – do predteenagerskih godina.
U periodu nakon 6. godine dolazi do velikih promjena u djetetovom životu, pa se time mijenjaju i njegove navike. Ono kreće u školu, počinje se aktivnije baviti raznim aktivnostima i sve manje imamo utjecaja na to što, kada i kako jedu. Odnosno, ne slabi naš utjecaj, već jača utjecaj vršnjaka i okoline.
Međutim, i dalje je neizmjerno važno da mi biramo namirnice i utječemo na djecu: što pozitivnim pristupom, što razgovorom, što našim vlastitim primjerom. Kod kuće možemo utjecati na to što spremamo, a time i na to koju hranu unose u svoj organizam, pa stoga nije važno da opsesivno pazimo na neke situacije koje su izvan naše kontrole, kao što su dječji rođendani ili poneka „marenda“ u školi. Bitno je da ta poneka, ne bude svaka.
Osim hrane, važno je da svoju djecu usmjerimo i u aktivnosti, ako već nismo do tada. Prateći njihove afinitete i želje, možete se odlučiti za neki individualni ili ekipni sport ili pak neku vrstu dječje rekreacije, univerzalne sportske škole ili plesa. Međutim, ne zaboravite i na igru – neizmjerno je važno da svoje školarce ne preopteretite obavezama, jer se dječji mozak najbolje razvija kroz igru, koje im mi moramo osigurati dovoljno. Sportske aktivnosti, osim što grade brojne karakterne crte djeteta, također su važne i za razvoj dječjeg samopouzdanja. Osim što je manje vjerojatno da će tjelesno aktivno dijete imati problema s viškom kilograma, čak i u slučaju da je tako, i dalje će dijete učiti savladavati prepreke i postizati rezultate svojim trudom, što dugoročno gradi njegovo samopouzdanje.
Kad govorimo o prehrani, važno je da ih potaknemo da donesu ispravne odluke, ali bez forsiranja naših odluka. Kako to?
Odabir namirnica ne samo da važan zbog stvaranja temelja kod naše djece i izgradnje zdravih navika koje će im služiti za kvalitetniji život, već loš izbor može imati posljedice u vidu nedostatka za organizam neophodnih minerala, vitamina i hranjivih tvari. Osim toga, prevelika konzumacija hrane kod djece neizostavno će za posljedicu imati višak kilograma, kojim ostavlja trag kako na zdravlje, tako i psihu naše djece.
A kako to kad dijete krene u školu i više nemaš utjecaj na njihov izbor, pitaš se?
Ali, imaš!
Ne treba tvom djetetu obrok u školi biti burek ili keksi, samo je na Tebi da ga naučiš kako odabrati. Ne moram niti isticati koliko je zdrava prehrana djece od 6 godina na dalje bitna.
Važno je da s početkom škole porazgovarate o izboru, o tome što će sve moći i izboru koji će se naći pred njim, te što bi bilo dobro da izabere, čemu služi zdrava hrana i koje su njezine prednosti u odnosu na „brza rješenja“ iz pekare. (Dijete će imati više energije, sitost će dulje trajati, neće imati problema sa skokovima šećera u krvi i posljedično mirnim sjedenjem na satu, imat će dovoljno koncentracije da zadnji sat u rasporedu „odradi“ jednako dobro kao i prvi…)
Važno je da znaju da je izbor njihov – i posljedice nedostatka energije ili pada koncentracije su onda isto njihove.
Ukoliko dijete jede obroke u školi, raspitajte se kakve su nutritivne vrijednosti istih, i po potrebi pokušajte utjecati na njih kroz školske odbore. To što se radi o velikom sustavu, ne znači da se ne može mijenjati i da nema još roditelja koji su istim nezadovoljni.
Ja osobno nisam zadovoljna hranom koju Vigu serviraju u vrtiću, jer smatram da ima daleko previše šećera od onog što jednom dvogodišnjaku treba, ali sam odlučila da se za sada neću boriti protiv toga. Za sada.
Također, možete se dogovoriti da će dijete nositi obroke od kuće. Tijekom vikenda sve isplanirajte, napišite zajedno popis namirnica, odite skupa u nabavku i zajedno pripremajte obroke. Osim što će djetetu biti uzbudljivo sudjelovati u svim aktivnostima oko pripreme hrane, sigurno će više uživati u takvom obroku od onog koji kupi u obližnjoj pekari.
Još jedan trik koji može pomoći: izaberite zajedno kutiju za obroke koja će mu se sviđati i bit će sretno da ju može pokazati prijateljima i uživati u obrocima iz nje.
Evo nekoliko primjera obroka koje dijete može ponijeti u školu:
Najvažniji savjet koji ovdje mogu dati je: budi primjer! Maloj djeci mi smo nepogrješivi, ideali, i naša je zadaća da što više svojih dobrih navika prenesemo na njih. Ili usvojimo što više dobrih navika kako bismo bili primjer svojoj djeci.
U dobi od 6 do 8 godina djeca počinju shvaćati koliko je važna zdrava prehrana i zdravi obrok, te je na nama da budemo uz njih i pružimo im najbolju moguću podršku. Ponavljam: razgovarajte, razgovarajte i razgovarajte s njima!
Osim toga, aktivnim uključivanjem u pripremu obroka učinit ćete svoju svakodnevicu zabavnijom, a naučit ćete puno o svojoj djeci na taj način. Dozvolite im da umute jaja, izvade mikser iz ladice, operu posuđe. Time ne samo da radite zajedno i provodite kvalitetno vrijeme skupa, već ih također učite važnosti sudjelovanja u kućanskim poslovima i vrijednosti svakog obavljenog zadatka.
Ja sam svoje klince već sad naučila da su stalno sa mnom u kuhinji. Čim Vigo čuje da sam u kuhinji, evo njega, vuče svoju stolicu iz sobe i viče „Mama, ja bih ti pomogao“… i nosi mi kalupe za muffine ili tave iz špajze, vadi iz ormarića (ponekad i malo preteške) kuhinjske uređaje, rasprema mašinu za suđe, dodaje namirnice dok ih pripremam, opere namirnice (uz moju naknadnu provjeru). Trudim se dati mu puno povjerenja i naučiti ga kako sudjelovati kao ravnopravan član, čak i na one dane kad bi mi bilo draže da je priprema njihove večere prošla kao „mojih 5 minuta mira“.
Tino je još premali da sudjeluje u pripremi, ali itekako sudjeluje u konzumaciji. Tako Vigo najčešće krade hranu s pulta pa jedan zalogaj sebi stavi u usta, a jedan da bratu. A Tinko samo zijeva kao neki mali ptić.
Osim što ćete naučiti dijete da sudjeluje u pripremi obroka, zašto ne biste organizirali party u kuhinji za njega i njegove prijatelj(ic)e?
Dogovorite s djetetom meni, obavite kupovinu, pripremite sve namirnice (rezanje, sjeckanje i slično, za što dijete nije spremno samostalno), okupite nekoliko prijatelja i prijateljica, i neka oni pripreme obrok. Naravno, pomozite koliko treba, ali pustite ih neka što više pokušaju sami.
Možete čak igru proširiti na igru restorana u kojima ste vi gosti, pa jedno dijete može biti konobar, jedno kuhar, jedno pomoćni kuhar, itd. Pustite mašti na volju i razradite ideju zajedno s djetetom, sigurna sam da će biti oduševljeno!
U dobi između 9 i 12 godina djeca ulaze u predadolescentske godine koje, osim promjena raspoloženja, traženja sebe i svega onoga čega smo svi svjesni, donose i povećan apetit kod djece, a uzrokovan je njihovim naglim rastom do kojeg dolazi u toj dobi. Nagli rast uzrokuje povećanje dnevnih potreba za kalorijama, pa se tako smatra da je djetetu koje se aktivno bavi sportom u toj dobi potrebno cca 2500 kCal dnevno. Povećava se dnevno potreba za kalcijem pa je stoga potrebno voditi računa o tome da dijete unosi dovoljno namirnica bogatih istim, kao što su mlijeko, sardine, polutvrdi sir, jogurt, bademi i brojne druge.
Osim što ćete opet stalno i konstantno razgovarati s njima i pružati svoj primjer, naučite ih čitati deklaracije. Usporedite deklaracije nekih proizvoda koji se stalno reklamiraju i na koje su „slabi“ sa nekim proizvodima koji su zadovoljavajućih nutritivnih potreba. Prokomentirajte ih, i navedite dijete da svjesno odabere one zdrave varijante.
Naravno, razgovor kao takav neće puno donijeti ako Ti sam(a) ne osvijestiš važnost izbora zdravih namirnica i zaista ne vjeruješ u taj izbor. Djeca nas čitaju predobro da bismo im išta mogli sakriti, a kamo li nešto ovako važno, kompleksno i, na kraju krajeva, teško.
Bez obzira na povećanje obaveza kod djeteta, kao i aktivnosti i vremena izbivanja iz kuće, i dalje je neizmjerno važno da njegujete tradiciju zajedničkih obroka. Bio to doručak, ručak ili večera, pokušajte imati jedan obrok koji jedete svi zajedno, uključite dijete u pripremu istoga, i veselite se tim minutama koje ćete svi zajedno kao obitelj provesti zajedno. Hrana je puno više od zadovoljavanja nutritivnih potreba, ali je svakako važno da ne dozvolimo da vežemo emocije uz prejedanje. Zabava, sreća, lijepo provedeno vrijeme – nisu isprika za prejedanja i neumjerenost. Opet, ponavljam, primjerom utječemo nabolje.
OK, recimo da smo svladali što činiti da se dijete dobro hrani i u školi, ne samo kod kuće.
Današnji ritam života donosi nam brojne situacije nad kojima nemamo izbora, pa tako dijete nakon škole često samo čeka roditelje da se vrate s posla. Zdrava prehrana djece tad često može biti zakinuta.
Dok čekaju da se roditelji vrate s posla, djeca će često pregladnjeti i tražiti nešto što bi mogli prigristi. Stoga im pripremite neke brze obroke koje mogu pojesti odmah po dolasku iz škole. Ukoliko ste planirali poslužiti salatu uz objed, pripremite ju unaprijed (operite i sa strane stavite mjericu ulja i octa koja je potrebna za začiniti istu, narežite povrće na prutiće i spremite u frižider, osmislite neke jednostavne zdrave grickalice. Naučite ga kako da napravi sladoled od zaleđenog voća i svježeg sira (samo sve baci u blender). I izbacite „smeće“ iz stana. Ako nemaju grickalice, djeca ih neće ni jesti – a kad su gladna, tražit će brza rješenja. Neka brza rješenja u vašoj kući budu ona zdrava – zdrava prehrana djece može biti prilično jednostavna.
Također, pobrinite se da je dijete što manje samo. Ne u smislu da požuriš kući nakon posla, već na način da se dogovoriš s još nekim roditeljem čije je dijete samo da su djeca zajedno, ili sa susjedom da se poigra s djetetom dok ono čeka roditelje. Uključi ga u dodatnu aktivnost nakon škole ili u produženi boravak ako je moguće.
Dokazano je da nisu samo odrasli ti koji jedu iz dosade, već se isti obrazac pojavljuje i kod djece – stoga ih pokušajte animirati na neki način.
Eliminirajte ekrane koliko god je moguće. Osim što su toksični sami po sebi, također su izvor reklama koje će kod djeteta izazivati glad, a pod krinkom slike bolje prihvaćenosti u društvu, ljepšeg izgleda, da će biti ljepše, da će biti poželjnije u društvu, da će imati više samopouzdanja…. Sigurna sam da svi znaju čemu služe reklame (da prodaju i zgrnu što više novaca), a rijetko se isto tako pitamo, želimo li da zarađuju na nama.
Danas je bar lako kontrolirati koliko vremena i koje sadržaje nam djeca prate, tehnologija je toliko napredovala da uz jednu ili dvije aplikacije na mobitelu možeš zaključati mobitel svog djeteta ili ograničiti pristup televiziji.
Ukoliko dijete iz škole dolazi pregladnjelo, možda biste trebali saznati što je tome uzrok – nedovoljno obroka, nedovoljno hranjivi obrok, prevelik razmak od zadnjeg obroka do večere/obroka kod kuće, preskakanje obroka, bacanje istih u smeće ili trošenje džeparca na nešto drugo.
Dakle, da sumiram:
Opet sam se ja raspisala… evo, idem popiti do kraja kavu na suncu, a onda se možda i malo sunčati. Danas to mogu i u podne, jer nema djece.
Do sljedećeg čitanja