Zdrava prehrana kod djece do 3 godine – Zdravlje by Iva
Photo: Iva Kolacio Antonić
Kako si danas, dragi roditelju?
Jesi li uložio malo truda u to da budeš bolja verzija sebe od prošlog tjedna?
Znam, svaka je promjena teška, i obično nam dugo treba da prihvatimo sami sebe i svoje mane, a tek onda da ih krenemo mijenjati. Ja sama sa sobom i na sebi konstantno radim, trudim se, educiram i, nadam se, napredujem. Kaže mi David da nisam ista Iva koju je upoznao prije par godina, a ni ja ne mislim da sam ista kao što sam bila prije 5, 10 ili 15 godina. Promjena je dobra. Zamisli da zaglavimo na jednom mjestu zauvijek.
Nego, danas bih se voljela dotaknuti teme koja mi je izrazito bliska i malo prokomentirati „kako mi to radimo“: djeca od godinu do tri i njihove prehrambene navike.
Između prve i treće godine, djeca kreću u osvajanje svijeta. Neovisni su, žele sve vidjeti, većinu stvari žele učiniti sami, i ne dozvoljavaju da se roditelji miješaju. Ali, istodobno su izrazito ovisni o svojim roditeljima i ne žele ništa bez njihove blizine. „Ne možem“ je rečenica koju najčešće čujem od Viga na bilo koju moju zamolbu, a kad mu krenem pomoći – evo njega „Sam ću, sam ću!“ Ovo ludo razdoblje nosi često i onaj strašni naziv „The terrible twos“, ilitiga „grozne dvije godine“, a do njega dolazi jer se u to doba djeca uče regulirati svoje emocije i ne znaju ih još adekvatno izraziti, pa stoga dolazi do tzv. tantruma, odnosno izljeva bijesa kod mališana.
Photo: Iva Kolacio Antonić
Kao i kod svega ostalog, tako su i kod prehrane dosta svojeglavi, i teško je bebu od godinu, dvije ili tri natjerati da nešto pojede. Kod mene kući trenutno je situacija da Tino tamani sve pred sobom, a s Vigom najčešće pregovaram. Ono što smatram važnim je da ga ne silim da jede. Ne silim ga da nešto mora pojesti, ali mu ponudim dva obroka između kojih može birati. Tako on misli da ima kontrolu, a ja ga pak pridobijem da pojede nutritivno bogat obrok. Tipa, vrijeme je za doručak.
„Želiš li zobene ili griz? Unutra jogurt ili kefir? Bademi ili lješnjaci? Da ti dodam kakao i cimet ili ne?“
I onda je on sam sebi kreirao doručak, a nisu fornetti iz Towera za koje bi se prodao 😀
Photo: Iva Kolacio Antonić
Djeca često mogu biti jako problematična za stolom i jasno izražavati svoju neovisnost upravo kroz obroke. Mogu odbijati neku namirnicu, ili pak danima htjeti jesti samo jednu vrstu hrane. Međutim, važno je da im ne popustimo. Ne treba ih siliti, ni pod razno, ali im moramo stalno iznova nuditi nove (i stare) namirnice. Kad je Vigo bio beba, nikako mi nije htio meso i povrće. Iako je ponekad znalo biti jako frustrirajuće kuhati i bacati i kuhati i bacati i kuhati i bacati, nisam odustala. Jer da se tada njega pitalo, jeo bi samo jogurt i palentu. A danas mu je to zadnje na izboru. Danas kad ga pitaš što bi jeo, reći će ti meso. S povrćem smo bolji, ali još uvijek na Vi.
Tino je pak priča za sebe. Od prvog dana dohrane, to dijete zna što želi. Na samom početku nije htio ni zinuti. Dakle nudila sam mu sa 6 mjeseci sve živo, povrće, žitarice, blendano, komadiće, molila, jela kraj njega, hranila Viga ili ga pak puštala da sam jede pokraj njega, ali on je bio potpuno nezainteresiran. Dok jedne večeri, kad sam Vigu davala mandarinu nakon večere, a on mi sjedio u krilu, nije odlučio da je spreman, i istrgnuo mi ju iz ruke i pojeo. Od tog trena jede samo i isključivo sam. Na početku mi je to bilo grozno, zagrcavao se, kuhinja mi je izgledala kao da nam „Odred za čistoću“ ne bi zavidio. Hrane je bilo čak i na božićnom drvcu.
Ali zato danas nije više tako strašno. Po podu više nema hrane, samo po košuljici i stolu. Kupila sam onu podlogu koja se ne može odlijepiti sa stola, pa tanjuri više ne lete po stanu, a kad mu je dosta i počne bacati hranu na pod, idemo van iz hranilice.
Naravno, Hadu je i dalje najdraža osoba u kući jer ga redovito nahrani, ako ništa, ostacima hrane po hranilici.
Photo: Iva Kolacio Antonić
Nego, kako odabrati što ponuditi djeci i na koji način im strukturirati obroke?
Zdrava prehrana kod vaše djece do 3 godine izuzetno je bitna te ju je potrebno dobro organizirati. Okvirno, djeca bi trebala imati najmanje obroka ugljikohidrata (pazite da dolaze iz cjelovitih žitarica), 2 obroka mliječnih proizvoda, 1 do 2 obroka bjelančevina, te dvije do tri porcija voća i isto toliko povrća. Sveukupno bi trebali konzumirati oko 1000 do 1200 kcal dnevno, a važno je da izvori budu raznovrsne namirnice. Nemojte zaboraviti na izvore vitamina, kalcija, željeza (koje se ne preporučuje konzumirati s mliječnim proizvodima, jer se tako otežava njegova apsorpcija), vlakna, i sve ostale namirnice koje su ključne za naše (i dječje) zdravlje.
Isplanirajte jelovnik unaprijed. Tako ćete doskočiti nedostatku namirnica i ideja. Odvojite jedan dan u tjednu za kupovinu za cijeli tjedan, te jedan (isti ili neki drugi) za pripremu. Mi nedjeljom idemo u kupovinu, a ponedjeljkom pripremam ostatak tjedna. Što to znači? Nasjeckam sve povrće, blanširam i bacim u led. Pripremim porcije. Odvojim popodne za kuhanje gulaša ili nekog drugog jela koje mi treba dulje. Isplaniram što ćemo i kada jesti ovisno o našem rasporedu.
I kad si tako posložim tjedan – manje je loše hrane, brzih rješenja i bacanja što rezultira zdravom prehranom kod naše djece.
Photo: Iva Kolacio Antonić
Obzirom da je Tino od prvog dana odlučio biti ravnopravni član za stolom s nama, tako mi je u biti učinio ogromnu uslugu. Ne kuham odvojeno za njega, već sve kuham isto, i nama samo na kraju začinim. S Vigom sam dugo kuhala odvojeno, pa blendala, pa razmišljala koje smo namirnice uveli, kada je zadnje jeo nešto… zaista sam se preporodila s ovakvim pristupom hrani, a čak ga nisam ja ni birala, već moje svojeglavo i uporno dijete.
Također, ja s njima imam osjećaj da su stalno gladni i da bi stalno mogli jesti. Tino još doji, i imam osjećaj da svaki obrok „zalije“, iako smo polako počeli i međuobroke uvoditi. Vigo pak stalno viče „Mama, ja sam gladaaaan“. Mislim da je to rečenica koju najviše izgovori u jednom danu 😀
A kako postići da djeca samostalno i zdravo jedu, a da to nije prisilno, da ga ne nagovaramo i da ne pregovaramo s njime?
Donosim vam nekoliko praktičnih savjeta kako da zdrava prehrana kod vaše djece do 3 godine postane rutina:
- U kući držite samo zdrave namirnice. Ne može dijete samo u dućan po čips ili čokoladu.
- Poslužujte porcije koje su adekvatne porcijama za vaše mališane. Kažu cca veličina dlana za meso, povrća više, žitarica manje od toga.
- Ne poslužujte samo ono što žele. Čak i ako je dijete u fazi da želi jesti samo paštu sa sirom, ponudite im drugu hranu. Neudovoljavanje hirovima najčešće vodi tome da su oni kratkoga vijeka.
- Jedite zajedno. Teško je uz ubrzani ritam života to uvijek ispoštovati, ali što češće, to bolje.
- Opustite se. Djeca osjećaju naše emocije puno više od nas. Što nam je hranjenje (ili bilo koja druga aktivnost oko djeteta) veći stres, to je veća šansa da stvari neće ići tokom koji smo zamislili.
Photo: Iva Kolacio Antonić
Eto, toliko od mene za danas, do skorog čitanja sljedeći ponedjeljak.
Tekst: Iva Kolacio Antonić
Pretplati se
0 Komentara
