Zdravi obroci za djecu za ljetne dane

Naša Iva koristi ljeto do maksimuma! Iako je uz svoj turbulentan život, posao, djecu i nove poslovne ideje prepuna obaveza pronašla je vremena za vas roditelje koji muku muče sa zdravom prehranom za vrijeme ljeta. Zdravi obroci za djecu u ljetnim mjesecima su često zamijenjeni proizvodima iz pekare, brzinskim i lošim izborom. No ne mora to biti tako. Pročitajte što vas savjetuje.

Pozdrav, pozdrav!

Imam osjećaj da svim svojim čitateljima dugujem ispriku, jer zaista već dugo nisam pisala… ovaj sam članak započela još prije 4 tjedna, ali onda su me dalje obaveze pregazile, i eto, tek je sad došlo na red da ga završim. Međutim, ostavit ću uvod kakav je bio tada, jer je i dalje primjenjiv, a super je predstavljanje teme koju obrađujem.

Vrijeme je zatoplilo, ljudi su se malo opustili i život je vjerojatno malo lakši nego što je bio prije nekoliko tjedana… ako ništa drugo, sunce nam svima puni zalihe vitamina D i baš je dobar osjećaj!

Moji klinci i ja već se naveliko kupamo na Pagu, a život nam se još sljedećih par tjedana sveo na preživljavanje od vikenda do vikenda, kad jedva čekamo pobjeći kod tate na par dana. Vidim da je i djeci ovaj odlazak pao teže nego što sam predviđala (ne znam jesam li već spomenula, ali David i ja smo otvorili još jednu poslovnicu na otoku Pagu, u kampu Šimuni), a meni je fizički i mentalno baš jako izazovno. Osim što sam sama s njima po cijele dane i noći (sreća pa barem idu u vrtiće, tj. Vigo u vrtić, a Tino na poludnevno čuvanje), i posao odjednom vodim sama, sve su obaveze vezane za teretanu u Rijeci gotovo isključivo na meni.
Uz to još Vigo skida pelenu (nije krenuo sada, ali nam se život zakotrljao u nepredviđenom smjeru još u veljači kad smo skinuli… pa smo još uvijek u procesu)… dakle, izazovno je, kako god okrenemo. I tako, svašta nešto, ali nije to tema današnjeg bloga.

Sve ove obaveze koje su odjednom pale na mene nisu me iznenadile i bile su skroz očekivane, tako da je samo na meni da se dobro mentalno posložim i budem jaka.
Ono što me iznenadilo prvi tjedan je činjenica da je iznimno teško planirati obroke za djecu kad smo tako na dvije lokacije. Obično putujemo u petak i vraćamo se u ponedjeljak, te nam je to u tjednu, kad se zbroji: dva dana puta, dva dana na Pagu, i tri dana u Rijeci – što znači da nigdje nemamo konstantu i treba dobro isplanirati i predvidjeti što ćemo i kako jesti.
Prvi vikend kad smo otišli, baš sam bila nespremna, i loše su jeli cijeli tjedan. Međutim, kako mi je vodilja u životu „Vodi primjerom“, shvatila sam da se brzo moram reorganizirati i isplanirati jelovnik za sve dane u tjednu, bez obzira na to gdje se nalazimo.

Naš ljetni život

Život u kampu obično znači da smo po cijele dane vani, pa mi je ovdje stoga najteže isplanirati doručke. Moja djeca nisu tipovi koji jedu čim otvore oči… u stvari, da se ispravim. Ja nisam tip koji čim otvori oči može pripremati svojoj djeci doručak, pa stoga oni prvo ujutro popiju čašu jogurta Tino i čašu mlijeka Vigo, a doručkuju nakon nekih sat, sat i pol. Kroz tjedan je to u vrtiću, vikendom kad smo bili u Rijeci bi nešto skupa napravili Vigo i ja (palačinke, razne kaše ili muffine).
Međutim, sad smo se našli u situaciji da nemamo baš vremena, a ni uvjete za sve to. Osim što nemam ni pećnicu ni tavu za palačinke, nismo ni kod kuće u vrijeme doručka. Djeca imaju dosta malo igračaka ovdje, i jednostavno traže da ih izvedemo što ranije. Prostor je skučeniji, kuhinja mi je manje zanimljiva od moje kod kuće, manje stvari i namirnica imam ovdje, a i jednostavno… u kampu smo, zašto bismo bili doma?

Stoga sam smislila nekoliko doručaka koje možemo nositi sa sobom/jesti vani koji su definitivno zdravi obroci za djecu:

•  Zakuham vodu, prelijem zobene, ubacim brusnice ili narežem jagode ili borovnice te polijem s malo jogurta. Ubacim sve to u kutiju, uzmem dvije žlice i jedemo kad ogladne (dok dođemo do parka obično već kukaju da su gladni.)
• Skuham griz, narežem voće i ubacim malo posnog sira.
• U dućanu kupimo pecivo i ABC sir, pa jedemo na klupici ispred. Obično još to zaliju s pola litre jogurta, i na miru su punih sat do sat i pol.
• Ponekad odemo i do pekare, ali se trudim izabrati bolje rješenja od klasičnih krafni i muffina, pa uzmemo kukuruzno pecivo i jogurt, ili eventualno Vigu uzmem onaj zvrk sa sirom i špinatom (barem nekako da mu špinat uvalim hahahahaha), te popijemo jogurt s time. Nisam protivnik svega toga, samo smatram da ne može stvarati bazu na kojoj djeca žive.

Nevjerojatno je koliko moja djeca puno mogu jesti – nekad mi se čini da jedu više od mene, a kad smo još ovdje, stalno aktivni i vani, čine mi se kao dva bunara bez dna.

Ručkovi su mi se pokazali kao najizazovniji na dane kad putujemo

Prilikom dolaska ovdje taman bude vrijeme ručka, i, iako su oni taj dan ručali u vrtiću, obojica su opet gladni. Tada se dogovorim da kupi neko meso pa pripremim čim dođemo, ili pak odemo u riblji restoran i naručimo srdelice ili losos, s blitvom i krumpirom za Tina i mene, s krumpirom za Viga i Davida. Trudim se izabrati kuhani krumpir, manje ulja, i u redu smo. Također, ove prve tjedne je s nama i Dino, Davidov brat, pa i on skuha često i dočeka nas sa zdravim obrokom.
Povrće iz leda pokazalo mi se kao savršeno rješenje za sve što mi treba, imam nekoliko varijanti u ledenici i samo šakom vadim što mi treba za obrok. I to na obje lokacije – i u Rijeci, i na Pagu. Isto vrijedi i za voće iz leda, taman za prohladiti kaše ujutro ili navečer kad su jako gladni, a hrana bi se još trebala malo ohladiti.
Kad smo na Pagu, kuham kod kuće, i trudim se da obroci budu brzi i jednostavni, iako ih pripremam dok djeca spavaju, ili ih pak pripremim večer prije.

Tako su nam na meniju često:

• Bolognese i pašta ili njoki
• Polu-pripremljene okruglice od purećeg mesa (kupim one od Vindona), te ih samo popržim na češnjaku i zakuham u salsi (cca 45′ pripreme), i s njima njoki, pašta, riža ili oni ‘schnupfnudeln’ iz Lidla (ne znam jesam li dobro napisala, ali ako niste probali, svakako predlažem – prepredobro, a gotovo za doslovno 5′). Ako ti se da, možeš i mrkvu ili tikvicu naribati unutra za obogatiti malo obrok s povrćem, ili ubaciti šaku čegagod imaš u ledu
• Pileći file i rižoto od povrća
• Pašta s tunom i salsom
• Lungić/kare/neki minutni odrezak na tavi s polpetama od tikvica i rižom
• „Rižoto“ od piletine, povrća i leće
• Uza skoro svaki obrok imamo salatu, pomidore ili bakinu ukiseljenu ciklu ili krastavce, pa svakako unosimo dosta vlakana iz povrća.

Kad smo u Rijeci pak, meni nam izgleda kompletno drukčije. Djeca jedu u vrtiću, a ja sebi nešto „zafušarim“ i pojedem tek toliko da pojedem. Tinko najčešće žica i to moje „tek toliko da pojedem“, pa su to najčešće jaja s povrćem u tortilji, neki odleđeni zaostali bolognese, pašta i salsa s povrćem, hladna salata od mesa od dana prije… svakako mi priprema ručka u Rijeci ne oduzima dulje od 15 minuta.
Kasnije popodne djeca najčešće idu kod svekrve, pa onda tamo opet ručaju s nonićima, tako da se ne moram brinuti oko toga da li su dobro jeli. Nona im i marendu i večeru da u tih 3 sata što budu kod nje, a oni, mali gladuši, sve potamane.

Najveći izazov za ručak nam je onaj dan kad dođemo u Rijeku

Zdravi obroci za djecu tih brzinskih dana:

• Jaja s povrćem
• Tjedan prije skuham bolognese koji zaledim u tankom sloju da se brzo odledi kad ga bacim na vatru po povratku
• Maneštra (isto „na tanko zaleđena“) s kojom skuham paštu
• Na povratku stanemo u Lidlu u Novom Vinodolskom i kupimo neki minutni odrezak, file ili bilo koje meso ili ribu koja je gotova za 10ak minuta, s time skuham rižu ili paštu, i malo salse i povrća.

Marende na Pagu su nam najjednostavnije. Kupila sam onu malu torbicu koja zadržava hladnoću, ubacim u nju jednu ledenu patronu i nakrcam nekoliko kilograma voća. Jabuke, banane, grožđe, jagode, marelice, breskve, trešnje… you name it, my kid eats it 😀
I još jedan zrnati sir ili jogurt, orašaste plodove, vodu, a ponekad i neko pecivo. I mirni smo sat ili dva, koliko smo popodne na plaži.

Za večeru jedemo najčešće jednu od ovih varijanti:

• Griz s kikiriki putrom, kefirom i bananom
• Palenta i jogurt
• Palačinke od svježeg sira i zobenih, s voćem iz leda, Vigu stavim i malo meda gore
• Jaja
• Jogurt u koji ubacim mljevenu jabuku i bademe ili orahe i malo zobenih (kupila sam neku super sjeckalicu od Delimana, za samo 70ak kuna, a sve samelje taman kako treba – ručna, na neku sajlicu funkcionira, i baš me oduševila)
• Kiselo vrhnje i sir

Kao što možete pročitati, nismo previše kreativni, i često se vrtimo oko istih jela – ali zaista se trudim rotirati i mijenjati im iz tjedna u tjedan obroke, da se ne zasite i da uživaju u hrani.

Moji su klinci dosta zahvalni po pitanju hrane, ali isto tako mislim da je to isključivo zato što im drugog izbora ne dam. Ako nema loših namirnica – ne mogu ih ni konzumirati, i to je ono najvažnije. Sigurna sam da bi se nakon nekoliko vikenda pojačane pekare počeli buniti protiv većine namirnica koje im serviram na dnevnoj bazi.
Sladoled Vigo još nije jeo ni jedan ovo ljeto, a i pitanje je kad će i hoće li. Možda ako baš bude neka posebna prilika, ali zaista nemam namjeru nuditi mu samo zato što mislim da će ga to razveseliti. Kasnije samo imam problem sa skoro-trogodišnjakom koji zahtjeva nešto što je jučer tu dobio ne može se nositi s mojim „ne“. Jer to ne je „ne danas“, a jučer je bilo „da“. Stoga, čemu da si kompliciram život, dugo toplo ljeto na Pagu je pred nama i želim eliminirati sukobe koliko god je to moguće. Ionako će dva mjeseca biti ispisani iz vrtića i bez nekog reda i rutine, koliko god da ću ih pokušati održati, pa stoga neka barem prehrana bude jednostavna koliko god može.

Eto, dragi roditelju, ja opet zapela u transu pisanja… sad će klinci svaki čas doći, idem još koji zgib napraviti prije nego dođu!

Do sljedećeg čitanja,
Stay Active🤸‍♀️

Tekst: Iva Kolacio Antonić