Rijeka… grad divnih, ambicioznih, talentiranih i upornih ljudi. Grad ljudi koji ne odustaju, koji se bore u najtežim situacijama i ne dopuštaju da negativne emocije utječu na njihov život. Grad kojim teče rijeka ljudi, rijeka roditelja koji se bore za bolje sutra svoje djece, ustraju i pritom uzdignute glave idu dalje. Ne zaustavlja ih ni korona ni kriza.
Ova nevjerojatna godina upravo nas je uvjerila koliko je jedan roditelj jak, koliko je spreman dati svojim malenim bogatstvima i koji teret je spreman preuzeti kako bi vidio samo osmijeh na licu svojeg djeteta.
Jeste li čuli za Stiluetu? Naravno da jeste! No jeste li znali da iza Stiluete stoji jedna uporna i divna žena, majka dvoje djece koja i najnegativniju situaciju prilagodi sebi, nauči nešto novo i s osmijehom realizira nove ideje?
Draga Marija, zahvaljujemo na Vašem vremenu!
Svi smo pod novim mjerama koje se svakodnevno prilagođavaju novim situacijama. Koliko one mijenjaju cjelokupan rad i koncept Stiluete?
Otkad je cijela situacija krenula, u ožujku, odlučili smo promijeniti smjer. Neizvjesnost i jedna nova situacija za svih značila je prilagodbu i novi način rada. Bilo nam je važno da budemo dostojanstveni, bilo je jasno da svatko situaciju proživljava na svoj način i neke teme jednostavno nisu imale smisla, s druge strane pojavio se cijeli spektar novih tema koje su se pokazale korisnima. Krenuli smo s novim formatima „Inspiracije iz izolacije“, snimali smo, skupljali videa iz cijele Hrvatske, veseli me što smo bili online mjesto ugode i potpore. I sada idemo u neke nove formate i sadržaje za koje se vjerujem da su zanimljivi, topli, drugačiji. Volim što smo ljudima bliski, pristupačni, topli, inspirativni, dobronamjerni, sugestivni, to je smjer Stiluete u koji sam nakon svega još sigurnija.
Jeste li primijetili da ove godine postoji razlika u kategoriji najčitanijih članaka na portalu? Da li postoji potražnja za određenom rubrikom?
Svakako, sve teme vezane uz boravak doma i dalje su jako čitanje – gastro, uređenje, preporuke knjiga, ali i dalje čitatelji vole naše inspirativne priče i preporuke, to me jako raduje.
Utječe li pandemija na rad, odnosno smatrate li da ga otežava?
U doticaju sam s puno osoba iz različitih djelatnosti i na svakoga ova pandemija utječe drugačije. To su naši poslovni partneri i prijatelji usudim se reći, mnogi osjete posljedice situacije i trudim se da osjete da kroz sve prolazimo zajedno, u dobru i zlu kako se kaže 😊 Imamo sreće da stvaramo odnose i sa svim klijentima radimo i dalje, dolaze i novi, meni se čini da su ljudi ovdje na Kvarneru i u Zagrebu te Istri gdje najviše djelujemo kreativci, „pozitivni luđaci“, obožavaju svoje poslove, stvaraju, trude se, prilagođavaju, vjeruju i ja vjerujem da će sve biti kao prije. I jedva čekam.
Majka ste dvoje male djece. Vjerujemo kako je to prilično zahtjevna uloga ove godine. Koliko je na Vas kao majku utjecao lockdown? Kako ste uspijevali održavati relativan mir u četiri zida?
Meni je bilo divno, kuhali smo, igrali se, crtali, sadili, pričali priče, okrenuli smo se jedni drugima i uživali. Imali smo najljepši Uskrs ikad i iskreno iako smo sada u punom pogonu, to me vrijeme podsjetilo ne samo da uvijek kao obitelj moramo imati vremena jedni za druge već vremena u kojem smo 100% posvećeni druženjima.
Vaša djeca idu u vrtić i školu. Smatrate li da će se djeca pridržavati u vrtićima i školama zadanih mjera?
Djeca su djeca, prirodna im je želja za zagrljajem, dodirom, vjerujem da im nije lako, ali odgajateljice u vrtiću našeg sina jako su odgovorne i vrlo pristupačne prema nama roditeljima isto kao i učiteljica u školi koju kći pohađa, to su naša iskustva. Nije lako vrtićima i školama, nije lako djeci, a samim time i nama roditeljima no moramo vjerovati jedni drugima i ne dizati paniku.
Možemo primijetiti kako roditelji različito reagiraju na “Novo normalno” vrijeme. Vaše mišljenje, strah roditelja je opravdan ili smatrate da je pretjeran?
Vjerujem da si i sama svjesna, ima svakakvih mišljenja i krajnosti. U roditeljima je ta urođena potreba i odgovornost da zaštiti dijete i u ovako neizvjesnoj situaciji jasno je da svatko od nas ima neke svoje strahove, no bitno je ne dopustiti da nas svladaju i preuzmu. Djeci ne treba puno, naši životi nisu kao prije, ali puno igre, smijeha, zajedničkih trenutaka moraju se utkati i u ove dane djetinjstva.
Jeste li ove godine upisali djecu na slobodne aktivnosti? Ako jeste, o kojim aktivnostima je riječ te da li djeca osjećaju veliku promjenu u održavanju istih?
Nisa već godinama trenira ritmičku gimnastiku, prošle godine imala je stanku pa je jedva čekala rujan i novi početak. Noel je za vrijeme izolacije često gledao Karate Kid i stalno govorio da jedva čeka da ga upišemo na karate, od rujna je počeo i on sa treninzima i jako je sretan! To su aktivnosti koje su sami odabrali i mislim da je to bitno, uz vrtić/školu nismo forsirali još neke dodatne aktivnosti. Balans je bitan, kako kod odraslih tako i kod malenih. Kod održavanja aktivnosti kod Nise postoje neke nove okolnosti u skladu s mjerama, ali njoj ne prave razliku, ona samo jedva čeka na trening, isto kao i prije. 😊
Treba li djecu zaštititi ili pričati otvoreno s njima o pandemiji? Na koji način ste s djecom iskomunicirali temu korone?
Oni nisu mali, imali su pet i osam godina kad je sve počelo, morali smo ispričati, no opet nismo ih opterećivali, bilo nam je bitno da imaju sigurnost. Ne dozvoljavam da se u njihovom društvu o tome priča, ne gledamo dnevnike, ne komentiramo brojeve, oni znaju da moraju prati rukice i slično, iako to su znali i prije. Bitno mi je da imaju osjećaj sigurnosti koji sam već navela.
Smatrate li da će ova pandemija ostaviti trag na djetinjstva današnje djece, u psihološkom smislu?
Vjerujem da je to individualno i vjerujem da hoće, ali u kojoj mjeri to je do nas. Pandemija je prisutna i ne možemo izbjeći da vide i osjete što se događa, ali možemo utjecati na to da im budemo oslonac i zaštita i prije svega i dalje ima toliko načina da i ovo vrijeme iskoristimo za lijepe uspomene. Bitni su trenuci, za to nisu potrebne financije, neki ludi uvjeti, bitna je ljubav, vrijeme i povezanost. To djeci treba.
Što savjetujete roditeljima?
Vrlo je teško staviti se u cipele drugih roditelja i nezahvalno, svih nas je okrznula situacija i poštujem da ne prolazimo svi isto. No, kad smo s djecom, trebamo se opustiti, zaboraviti sve ostalo, upiti tu ljubav i dopustiti da nam srca ugrije ta čista emocija. Dok su s nama djeca, zdrava i voljena, sve ostalo je nebitno, sve će proći. I vrijeme prolazi, vratiti ga ne možemo, ali možemo ga i trebamo ispuniti zahvalnim i prelijepim zajedničkim trenucima.
Upravo je zadnja rečenica Marije savršena za kraj, budimo zahvalni na trenucima koje imamo sa svojim voljenima, neke stvari ne možemo promijeniti, možemo se samo prilagoditi i iskoristiti najbolje što možemo. Sve prolazi, ono što ostaje je ljubav u obitelji.