5 aktivnosti za bebe
Zdravo, zdravo!
Kako ste, mame i tate? Djeca i bebe?
Mi smo s naše strane dobro. Ideja nam niti malo ne nedostaje, i radimo na njima stalno. Što s Andreom (da, da, pratite Avanture za nove projekte koje kuhamo), što na polju fitnesa i aktivnosti za djecu. Počinjemo polako i s planiranjem ljetnih kampova, još malo, malo i evo nam ljeta na vratima 😊
Ali, vratimo se mi na temu današnjeg članka.
Kao što sam obećala, danas ide 5. na temu dječjih aktivnosti kod kuće. Dok sam razmišljala o čemu da pišem danas, sjetila sam se da sam jednu jako veliku skupinu djece – i roditelja – izostavila u prijašnjim člancima. Bebe. Točnije aktivnosti za bebe.
A budimo realni, njima najviše treba aktivnosti po kući jer sigurno dijete od 4 mjeseca neće raditi na razvoju svoje motorike u parku!
Kad kažem bebe, mislim na bilo koje dijete od 0 do 12 (i više) mjeseci koje još ne hoda samostalno.
Poticanje kretanja kod djece je izrazito važno za njihov motorički razvoj, i smatram da je, koliko god bilo teško ponekad, izrazito bitno ne reagirati na dječje padove i neuspjehe. Svaki od njih treba pregrmiti u sebi i sačekati stvarnu reakciju.
Evo jednog primjera od kad je Vigo bio baš jako mala beba. Imao je s nekih 4 mjeseca fazu gdje se obožavao penjati potrbuške na plastične kutije i s njih hvatati igračke (zamisli ga kako kao riba na suhom lamata rukama i nogama, a trbuh je na kutiji 30ak cm visokoj). I tako je jednog dana isto on hvatao svoje igračke, „pecao“, kako sam ga ja zezala, i onda se refleksno – okrenuo na trbuh! Dakle, „flisnuo“ je s te kutije na leđa, na pločice. Ne moram ti reći da sam se smrznula. Ponavljajući sama sebi u glavi „Nemoj reagirati! Nemoj reagirati! Nemoj reagirati! Nemoj reagirati! Nemoj reagirati!“, mirno sam ga samo upitala „Jesi pao, bebo?“. Znaš li koji je njegov odgovor bio? „Aaaaaa!“ i osmijeh od uha do uha! Tad sam shvatila da su te bebe toliko puno otpornije od onoga što mislimo da nekad nismo ni svjesni koliko u stvari ta mala, savršena bića – mogu.
E sad kad sam te, nadam se, uvjerila, i možda ublažila tvoje strahove, evo nekoliko poticajnih aktivnosti za bebe koje možete raditi zajedno.
Izradi baby gym
(Ili ga kupi, ako želiš.) Ali nemoj ograničiti dijete samo na njega, stavi ga na pod, okruži igračkama, i pusti /promatraj, ali na način da beba ne traži tvoju interakciju. Potakni ispravno okretanje s leđa na trbuh i sa trbuha na leđa, i pusti ga. Kad se počnu kotrljati, samo mu daj potporu za ono što radi kad te pogleda.
Pexels
Stavi bebi kutije oko nje
Osim što će se pokušavati uz njih ustati, možeš ih potaknuti i da se s njima igraju, u njima skrivaju, ubacuju igračke unutra, prebacuju stvari iz jedne u drugu i sl. Nama je stalno nekoliko kutija za veš po cijelom stanu razbacano (kad nisu pune nesložene robe hehehe), pa se Tino svako malo podigne na jednu od njih i počne jurcati po kući. On sad ima 10 mjeseci, i još možda mjesec dana i prohodat će. A nije toliko znatiželjan za pokretom kao brat mu.
Pusti bebu da hoda uz namještaj
Makni stolnjak sa stola, stavi igračke na stolicu, zaštiti rubove stolića u dnevnom, i pusti ga da istražuje.
Nabavi šareni tunel
Bebe se obožavaju provlačiti i skrivati, dovoljno je da tvoje lice viri s druge strane tunela – i evo sreće neviđene!
Pexels
Jesi li ikada probala/probao napraviti „salto“ s bebom?
Kako to izgleda, pitaš se? Jesam li ja normalna, pitaš se isto tako? Tzv. „salto“ u našoj kući je sljedeća vježbica: polegni bebu na leđa, te uhvati dlanovima za struk (palčevi dolje, ostatak prstiju na trbuščić), te ju polako i nježno podigni i rotiraj preko glave, dok ne legne na trbuščić. Osim što je okretanje iznimno važno za razvoj mozga beba, ovom će vježbom također učiti staviti ručice pred sebe. Tako da kad počne padati – ne pada na glavu!
Pexels
Evo, toliko od mene za ovaj tjedan.
Nadam se da su ti moji savjeti bili korisni i da ćete i beba i ti uživati u njima. Mi smo stvarno ležerni po pitanju kretanja i slobode kretanja naše djece, i naravno da mislimo da je takav pristup ispravan (ne bismo ga inače slijedili, bismo li?), ali ono što nam je praksa pokazala, jest da oboje vrlo rano kreću u samostalne korake i da su motorički ispred svojih vršnjaka.
Također, još jedna važna stvar koju sam zaboravila napomenuti – nemoj siliti niti jednu fazu kod djeteta. Potaknuti na ispravno posjedanje, da. Potaknuti na okretanje, da. Potaknuti na ustajanje, da, na način da djetetu pokažeš kako se treba dignuti u iskorak. Potaknuti na klečanje, da. Međutim, pasivno postavljanje u bilo koji od tih položaja se ne preporuča. Važno je da je dijete samostalno spremno za pokret, te da njegovi mišići mogu izvesti pokret i izdržati pritisak na tijelo.
Eto, sad se stvarno odjavljujem. Djeci je dosta samostalne igre, moram se malo uključiti.
Tekst: Iva Kolacio Antonić
