Jesmo li stigli? – pitanje je stiglo već nakon 4 minute. Vozimo se zaobilaznicom, uzbuđeni su jer idemo u nove avanture, ali je strpljenje jako upitno. Konačno, pri izlasku s autoceste zelene krošnje pomalo smiruju nemirne glavice i zaokupljaju pažnju. Na sljedećih 6 minuta. Ovaj put ne idemo klasičnom rutom po Fužinama nego vozimo po makadamu, nepoznatim putem. Kaubojsko selo Roswell Fužine naša destinacija – mjestašce zavučeno u šumu.
Kao pušteni s lanca istrčavaju iz auta, trče prema neobičnom gradiću dokle im ja, kao prava uzorna mama objašnjavam kako su tu snimani filmovi o indijanskom poglavici Winnetouu. Starije okice su me čule, čak i zainteresirano pita da sazna nešto više. Manje okice su se uspjele već zaprljati.
U planu je obići kaubojsko selo Roswell i kasnije proći detaljnije. Nisu oduševljeni, no nemaju previše izbora. Nju je teško bilo odvući od luka i strijele.
Na dnu gradića smješten je šerifov ured, ispred njega vješala (neću priložiti sve slike, previše su se zaigrali, nije ni meni ugodno gledati), prostor za roštilj i odmor.
Nakon koncerta na raštimanom klaviru (još trpim posljedice) kao pravi kauboji uletili su u salon. Ja sam si pomislila kako bi bilo super da me zbilja dočeka viski. Suzdržala sam se 🙂
Djeca su bila oduševljena! Jahali su konje, mazili ih, brali smo cvijeće, ljuljali se na drvenim ljuljačkama i u završnici gađali lukom i strijelom.
Prošetali smo uredom za poštu, trgovinom. Zvonili su u kapelici nakon čega sam ih tiho odvukla u auto da ne bi dobili izgon iz sela.
Bili su oduševljeni, prepuni dojmova. Ona je isticala luk i strijelu, on klavir. Kaubojsko selo Roswell Fužine – vratit ćemo vam se opet 🙂
P.s. ako ikad susretnete starije okice, nemojte ju naljutiti. I ovako malena predobro gađa lukom i strijelom.
Inspirirajte se i našim drugim izletima! Ma najbitnije je da uživate zajedno u trenucima i avanturama!