Autor teksta: Andrea Načinović
Dobro došli u Pulu – grad koji na prvi pogled nudi zanimljivosti isključivo za one starije, za roditelje, zaljubljenike u povijest. No sigurni smo da ćemo vas razuvjeriti i da ćete upravo Pulu staviti na svoju listu izleta i putovanja sa svojom obitelji. Krenite s nama na izlet s malim okicama na kojem otkrivamo Kamo s djecom u Puli.
„Ovaj vikend idemo istražiti Pulu!“, uz večernji razgovor prije spavanja podijelila sam svoju ideju s malenim okicama. Vrlo brzo smo do detalja razradili plan o ranom ustajanju, odabiru sendviča i dogovoru oko glazbe na koju ćemo plesati do odredišta. No odmah zatim je slijedilo pitanje: „Idemo i u onu veliku arenu?!“. Je li moguće spomenuti Pulu i ne povezati je s Amfiteatrom? Prilično smo sigurni da je odgovor negativan! No isto tako na pojam arene vrate me sjećanja i na moje osnovnoškolske izlete na kojima smo satima šetali i slušali suhoparne podatke o stoljećima, povijesti. Ono kad te noge bole i čekaš da profesorica završi s izlaganjem jer si opet gladan.
Upravo taj pristup odlučila sam promijeniti i za svoje sam mališane unaprijed istražila zanimljivosti kako bi im ovu impozantnu znamenitost što više približila.
U Puli nas je dočekalo pravo proljetno vrijeme što znači da sam osim torbe s 25 sendviča i 3 litre vode bila zadužena i za duže majice, majice s kratkim rukavima, kape, naočale, ali za svaki slučaj i lagane jaknice. Blaženo proljeće! Jutarnje sunce bilo mi je najveći saveznik u stvaranju dodatne čarolije pri ulasku u Arenu. Male okice su zašutjele, podignule glavice i tiho se divile veličini. Eh da je malo više ovakvih trenutaka svakom roditelju! „Zamisli, ovaj Amfiteatar je izgrađen u 1. stoljeću i jedan je od najočuvanijih u CIJELOM svijetu“, jedina je rečenica koju su izustili tako znamenito kao da su istinski svjesni koliko je to staro. Jednom će shvatiti J
Preduhitrila sam već pripremljeni komentar: „Mama, ali ovo je jako puno velikog kamenja. Što je tu zanimljivo?“ i krenula odmah s pričom o gladijatorima. Šetajući između ostataka kamenih zidova pravili smo se da slijedimo gladijatora. Gladijatora koji je došetao iz gladijatorske vojarne i škole u kojoj su stanovali i vježbali za nastup. Zamišljali smo kako navlači opremu i priprema oružje. Osluškivali smo da li čujemo divlje zvijeri ili je danas program s naglaskom samo na gladijatore. Izlazili smo u arenu „iza njega“. Čuli smo pljesak i dovikivanje s tribina.
Mašta je radila. „Vidjeli“ smo gladijatore s mrežama, borce s dva bodeža, strijelce s lukom i strijelama, ali i vozače bojnih kola. Šetali smo Arenom, u kutku smo zamislili i osuđene zlikovce koji su čekali borbu s divljim zvijerima. Tu sam stopirala naš maštovit igrokaz i krenuli smo u ulogu gledaoca.
Pronašli smo svoje mjesto na tribinama, zamišljali platno iznad nas koje nam radi sjenu kao i prepuno gledalište od čak oko 23.000 ljudi. „Ako moj razred ima oko 20 učenika onda je tu….“, krenula je računati starija koja je ponosna na dvoznamenkasto dijeljenje i začudila se kad je uvidjela koliko je to razreda. Shvatili smo da sjedimo na najudaljenijem mjestu od arene, nekada namijenjenom najsiromašnijim stanovnicima. Raspored sjedenja strogo je pratio društvenu hijerarhiju po ugledu, ali i bogatstvu. Žalili smo se na ljude koji imaju bolja mjesta i ogovarali ih. Pravili smo se da su nam podijelili besplatni kruh (ostala su samo 22 sendviča u torbi) kako bi nas osvojili na trenutak. „Kruha i igara, djeco zapamtite, to je nešto što se narodu radi očito od prvog stoljeća i pali i dan danas!“, u čudu su me pogledali i vratili se na borbu gladijatora koju su promatrali dalje u mašti.
Dogovorili smo se da ćemo doći na manifestacije na kojima rekreiraju gladijatorske borbe i doživjeti atmosferu antičkih borbi. Ali i na jedan od koncerta koji se redovito organiziraju tijekom ljetnih mjeseci.
Pročitali smo kako se ispod površine Amfiteatra krije mreža tajnih tunela i prolaza koji su služili prvenstveno za prolaz za gladijatore i divlje zvijeri koje su se pripremale za spektakularne borbe u Areni. Jedan od tih prolaza doveo nas je do muzeja i izložbe „Vinogradarstvo i maslinarstvo Istre u antici“ smještene u podzemlju amfiteatra. Kao veliki ljubitelji maslinovog ulja, male okice su u magičnom podzemlju otkrivale i pričale o načinu dobivanja ulja iz maslina, proučavali te kamene mlinove kao i amfore kojima se prevozila tekućina. Jeste li znali da su velika nalazišta amfora na morskom dnu nastala potonućem brodova koji su ih prevozili? Ako vas nije to impresioniralo, male okice je, i tražili su novu priču za njihovu maštu.
Saznali smo i da Arheološki muzej Istre radi edukativna vodstva u Amfiteatru i spomenicima u nadležnosti muzeja poput Augustova hram, Foruma, Slavoluka Sergijevaca i po lokalitetu Nezakcij. Također, organizira i stručna vodstva u izložbenim prostorima Galerije C8 i Svetim Srcima. Naglasak je na edukativna vodstva, većinom usmjerena na obrazovne institucije poput vrtića i škola.
Cijena ulaznice za odrasle iznosi 10 €, za djecu stariju od 5 godina kao i za studente 5 €. Radno vrijeme varira ovisno o dobu godine stoga provjerite na njihovim službenim stranicama.
Nakon dvosatne šetnje kroz povijest, slijedila je druga lokacija na popisu „Kamo s djecom u Istri?“ – najveći akvarij u Hrvatskoj. Poznati Aquarium Pula smjestio se u 130 godina staru utvrdu Verudela na istoimenom poluotoku koji je 10tak minuta vožnje od Amfiteatra, točnije 3 km od centra Pule.
Aquarium Pula jedinstven je spoj prirodne i kulturne baštine te ujedno i prvi održivi akvarij u Republici Hrvatskoj. Ovaj privatni akvarij koji se financira isključivo vlastitim sredstvima podijeljen je u dva djela – kompleks s Mediteranskim postavom i kompleks Egzotičnog postava.
Krenuli smo od našeg divnog Jadrana, zaputili se u fortu Verudela. Doduše, bio je to logičan slijed budući da se ulaznice kupuju na ulazu u taj dio akvarija. Saznali smo zanimljivosti o strogo zaštićenom prstacu, proučavali morske konjiće, zvijezde. Gurmani su ponosno prepoznali kovača, oradu i brancina. O škampima bolje da ne pišem. Tražili smo hobotnice, uživali u promatranju raža.
Definitivno bi istaknuli čaroliju koja se nalazi na katu – svijet meduza koje su nas očarale!
U sklopu Aquarium Pula smješten je i Centar za oporavak kornjača koje djeluje u Puli već više od 2 desetljeća. Upoznali smo i Fortunu koju su pronašli s ozlijeđenom perajom no nakon uspješnog oporavka se u more vraća u svibnju.
Mediteranski postav smješten je na čak 2500 m2 unutarnjeg i vanjskog prostora s više od 250 jadranskih i mediteranskih vrsta.
Ipak moram istaknuti kako je malo veće uzbuđenje bilo zbog egzotičnog postava u bateriji San Giovanni. Na 1000 m2 smješteno je više od 100 egzotičnih vrsta od kojih smo najviše iščekivali morske pse i krokodile! Pokraj tih akvarija provodili smo većinu vremena!
Definitivno bi izdvojili susret „oči u oči“ s krokodilom i pogled na igru Dore i Nema (ribe klaun i tang ribe).
Kažu da je prosječno vrijeme obilaska 2 sata. Složili bi se jer smo se i mi toliko otprilike zadržali.
Ulaz za djecu do 3 godine je besplatan. Djeci od 3 do 6 godina je ulaznica 12 €, od 7 do 18 godina 16€ dok je za odrasle 20 €. Isplati li se? Definitivno!
Nakon višesatne šetnje, puno pametnih informacija i ugrijanih moždanih vijugica odlučili smo da je vrijeme za pravo dječje divljanje! Otkrili smo parkić u blizini akvarija, na poluotoku Verudela, pokraj restorana Ribarska koliba. Nakon što smo pojeli pola sadržaja torbe, klinci su se u kontinuitetu igrali čak 2 sata zajedno s novim prijateljima koje su upoznali. Ja sam sjela u restoran, na sunce, s pogledom na parkić i more i uživala u miru, osjećaju ispunjenosti i onom dobrom umoru. Moji mališani su školarci stoga ne moram biti „na iglama“ kad se samostalno igraju.
Na povratku za Rijeku uživam u povremenom pogledu u zrcalo retrovizora. Obožavam gledati te male okice, umorne i opijene iskustvima zajedno s proljetnim večernjim suncem koje baca posebnu narančastu svjetlost. Srce je puno.
Otkrijte i ostale atrakcije diljem Istre. Posjetite Istarsku pustinju, najmanji grad na svijetu ili neki zavirite u čarobne kaštele i srednji vijek.