Sabai restoran – tajlandska avantura malih okica
Pohano i krumpirići, tjestenina sa sirom, pizza… nastavi niz jela koje djeca vole u svako doba dana. I noći. Upravo su zato mnogi restorani prilagodili svoju ponudu djeci kako bi barem malo olakšali roditeljima koji se žele počastiti. No što ako imate azijska jela koja ne uključuju navedene namirnice, odnosno u ponudi nemaju ništa “klasično” što djeca već poznaju? Odlučili smo testirati Sabai restoran tajlandske hrane u Rijeci.
Još početkom rujna kad sam čula glasine kako se ubrzo otvara restoran s azijskom hranom znala sam da ćemo među prvima morati degustirati. Nakon kineske i japanske kuhinje u Rijeku je napokon stigla i tajlandska od koje, najiskrenije, nisam znala što očekivati jer nisam bila upoznata s namirnicama koje koriste. Već nakon tjedan, dva od otvaranja sjedila sam uz čašu vina i divno društvo u Sabai restoranu. Bez malenih okica. No zanimalo me kako bi male okice reagirale na tu “neobičnu” i drugačiju kuhinju.
Moje malene okice od najmanjih nogu učim novim namirnicama. Kod nas je normalno konstantno degustirati nove okuse koji često bivaju odbačeni no moja je teorija da je bitno stalno nuditi. Vodim se činjenicom kako sam kao mala imala diverziju prema sirevima dok bi danas mogla živjeti na njima. Uvijek vrijedi pokušati.
U nedostatku putovanja u daleke zemlje i upoznavanja s različitim kulturama, okusima i ljudima djeca imaju priliku kroz ovakve restorane naučiti i doživjeti nešto novo i otputovati na koji sat barem nepcem.
Idemo na avion?
Pokupivši ih iz vrtića i škole obavijestila sam ih kako ne idemo doma nego nešto fino pojesti. Idemo u tajlandski restoran. Preko retrovizora sam uhvatila njihov začuđen i malo zabrinut pogled. Što je tajlandski restoran? Objašnjavam ih da ćemo probati nešto novo, drugačije, nešto što se jede tamo daaaaleko u Aziji. Idemo na putovanje s hranom. Slijedi pitanje od manjeg: Idemo na avion? Idemo u Tajland? Shvatim da sam pogriješila s opisom doživljaja i on ostaje trunčicu razočaran kad kažem da idemo u centar Rijeke. Ali se spominje i neka ukusna hrana pa se brzo prebacuje na uzbuđenje.
Unaprijed smo kontaktirali Sabai restoran da se raspitamo da li preporučuju svoju hranu djeci jer ipak nemaju one klasične menije. Izuzetno susretljivo upoznali su nas s činjenicom kako u jelima možete birati ljutinu no i da postoje jela koja bi se njima mogla više svidjeti.
Prvi dječji utisak: “Vidi mamaaaa, nešto visi sa stropa! Pogledaj bambus! Fino miriši!” Svidjelo im se na prvu, pogotovo kad su naručili i sokiće koje piju samo u restoranu. Ja sam ona grozna mama koja daje doma samo vodu. Kažu, zdravije je pa se držim toga. Iako, kad je manji naručio sok od jagode pomislila sam da je voda možda ipak bila bolji odabir i nadala sam se da nećemo morati nakon jela odmah trčati doma.
Koje jelo odabrati?
Pitamo dragu tetu što nam preporučuje i odmah nam pokaže nekoliko jela za koje smatra da će oduševiti malene okice. Odabiremo broj 25 i broj 35, iliti Pad thai gung – s račićima i Pad senleaung pak – pržene žute rezance s povrćem. Kaže i da su porcije dovoljno velike da jednu pojedu oboje. Dajem ruku u vatru da će se oduševiti verzijom s račićima i kikirikijem. Eto mi, u krivo sam bila.
Jelo nam je stiglo brzo i nije trebalo dugo da počnu istraživati. Petra je počela napadati račiće potpuno mirna jer je Adrian odmah objasnio kako nema šanse da on proba te čudne repiće. Pažljivo ih proučavam, borba s dugim rezancima počinje. Razmišljaju o okusima, teksturama i životu. No s moje strane ometa me u mojoj idili neko neobično jaukanje. Adrian pri svakom zalogaju proizvodi neke čudne zvukove. Žali se da ga boli zubić. Onaj mliječni, prednji koji je prije 5 dana bio čvrst no nakon silovitog maltretiranja danas stoji već pod 90 stupnjeva.
“Mama, izvadi ga da mogu normalno jesti.” kaže i čeka otvorenih ustiju. Petra ga proučava s čuđenjem i uvjerava ga kako mama ne može vaditi zub u restoranu. “Pa jedem Adrian. To je fuj!”.
Nas dvoje otišli smo na malu operaciju u toalet, nakon 2 sekunde zub je bio vani, a on oduševljeno izašao iz wc-a s krvavom maramicom i hvalio se seki. Seka se nije srušila srećom. Iako ona i krv…
Napokon je mogao uživati u hrani u potpunosti! Rezanci s povrćem su oduševili i njih, i mene kad sam shvatila da su pojeli nutritivno bogat obrok, prepun povrća! Meni je “jako teško palo” što sam morala pojesti rezance s račićima (odnosno bez njih jer je mala gurmanica ostavila samo jednog). Djeca sretna, mama još sretnija.
No što ćemo za desert? Petra je već listala ponovno meni i presretna jer zna čitati objasnila nam sve što se nudi. Čim je pročitala Nutella znala sam da neće previše razmišljati. Rolice s bananom i Nutellom i kuglica kokosa. Guštali smo, zamazali se, pričali i smijali.
Zub smo morali pokazati dragoj teti, htio je on i ostalim gostima no uspjela sam ga sakriti na vrijeme u torbu. Zub, ne njega.
Dok smo čekali prijevoz (jer je najveći prolom oblaka omeo plan šetnje po Korzu) izašli su kuhari koji su potaknuli tihe rasprave o tome od kuda su, zašto su baš u Rijeci i zašto su drugačiji.
Da li se vraćamo?
Ma prvom prilikom! Sabai restoran nas je oduševio! Vege verzija jela nešto više od Pad thai gunga s račićima. To jelo su rekli da ne bi preporučili (mama bi definitivno!). Desert ih je oborio s nogu, draga teta, brzina spremanja hrane i ukupna atmosfera. Mislim, tko se još može pohvaliti da je iščupao drugi zubić u tajlandskom restoranu?
U razgovoru s vlasnikom Filipom shvatili smo koliko ljubavi stoji iza restorana s nevjerojatnom željom da se riječanima ponudi nešto drugačije i zanimljivo. Veselimo se kad otkrijemo nove ideje koje potiču raznolikost, obogaćuju naše živote i djetinjstva naše djece.
