Autor teksta: Iva Kolacio Antonić
Kad pričamo o zdravlju djeteta, prvenstveno mislimo na zdrave prehrambene navike i naviku bavljenja tjelesnom aktivnošću. Tu se još nalazi i mentalno zdravlje, koje je jednako važno, a isto tako i povezano s ove dvije prve stavke. Zdrav život je izuzetno važan za te male okice.
Svaki roditelj želi svom djetetu priuštiti najbolje, želi da bude zdravo, da ima dobre navike koje će mu dugoročno donijeti dobrobit. Kako potaknuti zdrave navike u obitelji? Kako potaknuti na zdrav život?
Brojne poznate strategije vrlo često i nisu najbolje rješenje – bitno je da razmislite koju poruku šaljete svom djetetu i procijenite je li to zaista dugoročno za njihovu dobrobit. Važno je da naučimo djecu da sama donose odluke u budućnosti.
Tako ona poznata „Dobit ćeš desert ako sve pojedeš na tanjuru“, dijete uči ne samo jednoj, već dvije stvari koje u stvari ne želimo. Prvo – slatkiši su nagrada (želimo li zaista da tako gledaju na nešto čega ne želimo da jedu puno). Drugo – nije važno da li si gladan, bitno je da sve pojedeš. Koliko god se nama činilo da dijete nije dovoljno jelo, nije na nama da to odlučujemo. Nama je Vigo stalno „gladan“ (u fitnessu se naš team šali da se moraju skrivati od njega kad idu jesti, jer čim netko uzme tupperware u ruke, evo njega sa svojom poznatom „Što to jedeššššš? I ja bih malooooo“), ali to ne znači da ga silim da jede ako kaže da neće više. Kad nije oduševljen izborom za današnji ručak ili večeru, pojede manje, ali i dalje pojede. A ako ne pojede uopće, kasnije mu ponudim isto, samo da ne shvati da, ako neće nešto jesti, kad poželi drugo, to i dobije. A u torbi uvijek imam hrpu hrane, banane, brusnice, bademi, jabuke… Kad izlazimo popodne, prije nego izađemo, već pripremim večeru; tako znam kad dođemo kući nema brzinskih rješenja jer su oni gladni, a meni treba pola sata da nešto skuham i prohladim. Ako ništa, skuham palentu, nekad čak i dok ručak kuham, i onda ju navečer zalijem jogurtom ili svježim sirom… i evo brzinske večere.
Ponekad, ako ih prerano na nešto upišemo, ili odaberemo aktivnost za koju nisu spremni, djeca mogu izgubiti motivaciju. Stoga je važno da pratimo svoje dijete, da znamo prepoznati što će mu se svidjeti i da ga potaknemo u pravo vrijeme. A dok nije vrijeme za sport, vrijeme je za park i igru kod kuće.
Međutim, ono što smatram da je daleko najvažnije u postavljanju zdravih temelja za svoju djecu je naš primjer. Kako djeca uče kroz oponašanje, na isti način i usvajaju navike. Zdrav život se uči.
S vremenom će djeca usvojiti naše navike, bilo da subotnja popodneva provodite u šumi ili grickajući čips uz film. Naravno, svakodnevne obaveze, ubrzani ritam života, previše briga i stresa, dovode do toga da često zanemarimo koliko nam aktivan stil života u stvari pomaže i kako se u stvari nakon popodneva u prirodi puno bolje osjećamo nego nakon cjelodnevnog ležanja. Važno je da na kraju dana imate više ispravnih odabira, nitko ne očekuje savršenstvo. (OK, osim mene od same sebe, ali to je tema mentalnog zdravlja sama za sebe :D). Ponekad se čini preteško prkositi okolini i „užancama“, ali, eto, zato između ostalog služi i ovaj moj blog.
Mogućnost promišljanja i adaptacije čini nas vrstom koja napreduje brže od bilo koje druga na planeti Zemlji, a zabrinjava činjenica da je sve veći broj pretilih osoba, između ostalog i djece, te da je broj u konstantnom porastu. Sigurna sam da ti to ne želiš svojoj djeci (ni sebi, ni svojima bližnjima isto tako), pa je ponekad potrebno samo malo da krenemo drugim putem.
Kažu ljudi (puno pametniji od mene) da smo prosjek pet ljudi s kojima provodimo najviše vremena. Meni taj savjet služi za osvještavanje sebe, svojih stavova i razmišljanja, a s ciljem da budem bolja i pružim svojoj djeci bolji primjer.
Jesi li ti zadovoljan/zadovoljna s ljudima s kojima si okružen? Ako nisi, kreni od tuda. Polako, svaki dan uloži jedan posto, jedan minimalni pomak prema onome gdje i s kim želiš biti, a što će te učiniti boljom osobom. Naša djeca ne trebaju savršenstvo, trebaju vidjeti kako radimo na sebi i napredujemo, trebaju primjer kako da ONI sutra budu primjer svojoj djeci.
21. stoljeće nosi nam brojne izazove, u potpunosti drukčije od onih s kojima su se susretali naši roditelji ili pak naše bake i djedovi, a s time je potrebno i da naše reakcije budu primjerene onome što je danas, a ne što je nekad bilo. Meni se osobno kosa na glavi diže na rečenicu „Pa i mi smo kad smo bili mali i ništa nam ne fali“, a iz nekoliko razloga – možda naši roditelji nisu znali bolje, i to je ok; znanost je danas napredovala, i ima puno dokaza da su stvari koje su nekad bile uvriježene u našim društvima u stvari bile štetne. Nekad se smatralo i da je lobotomija učinkovita, a danas sam sigurna da ne biste poslali svojevoljno svoje dijete u kliniku koja ju provodi. Nekad smo živjeli u pećinama.
Pa tako ni keksi na mlijeku ili crtići cijelo popodne nisu ono što našoj djeci treba, i na nama je da se ne predamo odmah i odlučimo na liniju manjeg otpora. Naravno da ćemo ponekad popustiti, da neće sve uvijek biti savršeno i da ćemo učiniti nekad nešto kako bismo sačuvali svoje mentalno zdravlje (kao majka dvije bebe jako dobro znam kako je to), ali… uvijekje taj ALI tu.
Zaključit ću s tim ali za danas: ALI želimo najbolje za svoje dijete, i važno je da na prvo mjesto stavimo njihovu dobrobit. Izađimo malo iz zone ugode, uložimo mrvicu više, budimo bolja verzija sebe, kako bi rekao moj kolega i prijatelj Sanjin Crnković, a sve kako bismo svojoj djeci bili najbolji primjer.
Ustani se, odi na trening. Odaberi šumu umjesto TVa cijelo popodne. Uključi dijete u čišćenje kuće (da, možda je više štete nego koristi u početku, ali nitko se nije rodio znajući sve što treba). Isplaniraj jelovnik za cijeli tjedan, uštedi vrijeme i doskoči brzim rješenjima. Uvedi red u korištenje mobitela u kući (i počni od sebe). Potakni cijelu obitelj na zdrav život.
Do sljedećeg čitanja, nadam se da sam ti dala dovoljno materijala za razmišljanje.
Pročitajte i ostale kolumne Ive Kolacio Antonić