Dragi roditelju,
Hvala ti još jednom što čitaš moje članke! Jako sam zahvalna na svakom čitanju i komentaru jer da mi je netko prije 10ak godina rekao da ću pisati kolumnu danas – rekla bih mu da je skrenuo s uma. Ali, rekla bih mu to i za puno drugih stvari danas, od karantene preko toga da ne mogu zamisliti svoj život bez treninga i sporta u njemu, do toga da ću imati crvenokoso dijete… a eto, sve su to moje stvarnosti danas 😊
Zadnje vrijeme nekako su teški dani oko nas. Ljudi su zabrinuti, zatvoreni su u kuće, u medijima se širi strah, a na društvenim mrežama negativa. Kako odoljeti tome i zadržati zdravi razum, pitaš se?
Tjelovježbom!
Opće je poznato da tjelovježba usporava otpuštanje hormona stresa u cirkulaciju, kortizola i adrenalina, te povećava sintezu i otpuštanje endorfina koji pozitivno utječe na organizam. Endorfin djeluje tako da inhibira signale boli u perifernome živčanome sustavu, a u središnjem živčanom sustavu (mozak i leđna moždina) stimulira otpuštanje dopamina koji pak potiče osjećaj zadovoljstva i ugodu.
Evo nekoliko savjeta kako potaknuti aktivnost kod svojih mališana i u dane kad smo više kod kuće i kad nam vrijeme ne dozvoljava boravak u prirodi, te kako kvalitetno osmisliti vrijeme za sebe i dijete u kojem ćete oboje profitirati. Osim što ćeš potaknuti dijete na tjelesnu aktivnost i što će ono potrošiti višak energije, ove sve primjere trebate raditi zajedno pa ćete graditi tako svoj odnos.
Od stolica složite tunel i povežite ih međusobno pomoću užadi ili marama i šalova. Oni će poslužiti kao prepreke za tvoje mališane, a osim što ćeš ih potaknuti na razvoj gipkosti, radit će na svom balansu, te će mozak ubrzano razvijati svoje vijuge pokušavajući riješiti problem pred kojim se našao. Ovisno o dobi djeteta, doziraj gustoću i visinu/nagib linija, a dodatno im možeš otežati na način da ne smiju dotaknuti linije. Ukoliko se bojiš padova, postavi stolice na/uz tepih ili strunjačicu. Još ako na drugi kraj tunela staviš neku nagradu (recimo jabuku, bananu ili brusnice), zabava je granatirana. I najvažnije: klince obuci u superjunake (dovoljno je jednu kuhinjsku krpu zakačiti za majicu da bude plašt)!
Ne treba puno prostora, samo treba biti kreativan. Naslonjači od kauča za preskakanje, stolice za provlačenje, metla za preskakanje, ljepljiva traka za balans, lonci kao čunjići za zaobilaženje i promjenu smjera… mogućnosti je bezbroj, a najbolje od svega je što svaki put možete drukčije složiti poligon i malci će se iznova oduševiti. Ponekad je samo dovoljno promijeniti smjer kretanja – i evo novih pola sata vesele konstruktivne igre!
Kotrljanje, valjanje, rolanje, vrtenje… sve je to jako dobro za razvoj dječjeg mozga. Potaknite ih da se kotrljaju, tako da glume da su palačinke i da se rolaju po sobi. Možeš ih poticati i da prebacuju koljena prema glavi kao predvježbu za kolut u natrag, ili se oslanjaju na ruke i skrivaju glavu („Pogled u pupak“) kao predvježbu za kolut u naprijed. Oni hrabriji mogu i pokušati naučiti kolut naprijed ili natrag. Pazi samo da sakriju glavu i vrat!
Kauč u dnevnom boravku može poslužiti kao trampolin – jer – zašto ne? Kod nas doma je skakanje po kauču izričito zabranjeno, osim kad sve maknem u stranu i ispod kauča postavim jastuke.
Djeca najbolje uče iz primjera. Pokreni trening na YouTubeu, isteži se, radi jogu, nađi nekog da ti složi trening za kod kuće, uključi se u neku od brojnih online/live grupi za vježbanje. I uključi dijete u trening – jer zašto bi ti moralo smetati? Iskoristi to vrijeme kao vrijeme za vas, a ako dijete ne želi sudjelovati, kao vrijeme za sebe. Dodatni bonus je što ćeš se osjećati odlično nakon treninga i imati više energije za sve što slijedi. Kako god okreneš, win-win-win.
P.S. jesi li primjetio da zadatke pišem u množini? Što to znači? Uključi dijete u pripremu igre i dopusti mu da sam izabere neke detalje, kao npr. gdje će staviti čunjiće ili koliko će ih biti, ili koju boju šala će gdje staviti u tunelu. A ti probaj sve navedeno i nasmij se i uživaj!
Pročitajte i njezinu prvu kolumnu Zašto je sport toliko važan za razvoj najvažnijih bića u našim životima!
Tekst: Iva Kolacio Antonić