Nepune dvije godine naši životi no i životi naše djece u potpunosti su se izmijenili. Svakodnevne negativne informacije koje neprestane stižu iz medija, opći strah, često panika, izolacije i samoizolacije utječu na naše psihičko zdravlje i više nego mislimo. Utjecaj cjelokupne korona situacije toliko se zavukao u sve sfere naših života da katkad imamo osjećaj da više ništa nije kao prije. Djetinjstva naše djece su u potpunosti drugačija. Nekadašnja druženja s vršnjacima, pogledavanja na hodnicima, onaj društveni aspekt škole preko noći je nestao i zamijenjen je ekranom. Druženja su se svela na online igrice i pričanje u virtualnom svijetu. Svjesni smo mi roditelji koliko to novo normalno može ostaviti posljedice na našu djecu. Posljedice su i sad već vidljive. No ono što sve više zabrinjava je njihova nezainteresiranost, sve manja volja i ambicija. O problemima s učenjem, utjecaju cjelokupne situacije na djecu popričali smo sa psihologinjom Martinom Barać koja se Udruzi Foliot pridružila krajem prošle godine.
Martina Barać, psihologinja po struci, aktivno se bavim psihosocijalnim i edukativnim programima usmjerenim na djecu i mlade (poput programa pomoći u učenju) te s programima podrške usmjerenim na trudnice, majke, roditelje. Njezina područja interesa su pružanje podrške i osnaživanje mentalnog zdravlja u radu s djecom, mladima i odraslima. Iskustvo koje je do sada stekla je raznoliko, od organizacijske psihologije, do rada na psihosocijalnim programima mentalnog zdravlja, roditeljstva, majčinstva.
Photo: Martina Barać
“Bavim se također individualnim savjetodavnim radom s mladima i odraslima, fokusirano na područja mentalnog zdravlja, reproduktivnog mentalnog zdravlja, anksioznosti, depresivnih simptoma kao i prilagodbom na određene životne okolnosti. Vjerujem u cjeloživotno učenje te u svom radu primjenjujem principe kognitivno bihevioralne terapije i terapije usmjerene na suosjećanje. U godini pred nama Udruga Foliot priprema brojne programe koji su usmjereni na podršku različitim generacijama. U društvu je, možda više no ikad, izražena potreba za podrškom mentalnom zdravlju i veseli me što ćemo našim brojnim programima odgovoriti na neke od tih potreba!” rekla je Martina.
U razgovoru s roditeljima dobili smo dojam kako je obrazovanje djece izgubilo na kvaliteti zbog online predavanja. Gradivo vrlo često učenici dodatno obrađuju doma s roditeljima koji osim što obavljaju svoj posao od kuće ponekad nisu kompetentni za objašnjavanje nekog težeg gradiva. Upitali smo psihologinju da li time dobivamo generacije koje nemaju isto znanje kao one prethodnog, starog normalnog razdoblja?
“Obrazovanje djece se zasigurno jako promijenilo prelaskom na online varijantu nastave. Smanjena je interakcija među učenicima te interakcija učenika i nastavnika, a upravo je interakcija jedan od ključnih aspekata za razvoj djece i mladih. Kroz interakciju sa svojom okolinom, vršnjacima i učiteljima djeca i mladi najbolje uče nova znanja i vještine. Iz tog razloga smatramo nužnim da se puno pažnje posveti kontaktu među učenicima te kontaktu između učenika i nastavnika, osobito kada se radi o online nastavi.
Kada se nastava ne može održati uživo, online oblik nastave je potrebno maksimalno prilagoditi učenicima kako bi se osigurala interakcija na neke druge načine – koliko se god to činilo teškim i izazovnim.
Biti fizički prisutan na nastaviti ima brojne dobrobiti za djecu te njihov razvoj. U procesu učenja i savladavanja određenog gradiva, učenicima je nužno imati mogućnost postavljanja pitanja. Osigurati im da mogu postavljati pitanja učiteljima oko gradiva, ali i omogućiti interakciju sa svojim vršnjacima i prijateljima. Svaki će učenik gradivo savladavati određenom brzinom i na određeni način, a navedeno ne mora biti isto za sve učenike. Najbolje učimo vlastitim promišljanjem, kroz dijalog i diskusiju oko određenih tema, što je puno dostupnije na nastavi uživo u odnosu na online nastavu. Kada se nastava izvodi online, potrebno je uložiti dodatan trud kako bi se osigurala mogućnost postavljanja pitanja svim učenicima te kako bi se potaklo učenike na postavljanje pitanja. Također, na nastavi u školi učitelji imaju puno veći uvid u savladavanje gradiva kao i u emocionalna stanja učenika. Na taj način je lakše uočiti ako je nekom učeniku potrebno pružiti dodatnu podršku oko određenog gradiva ili ako postoji određena potreba kod djeteta za koju je potrebno pravovremeno reagirati. Fizička prisutnost na nastavi na taj način utječe na razvoj kritičkog razmišljanja, izražavanje i regulaciju vlastitih emocija, komunikacijske i socijalne vještine djece. Također utječe i na razvoj samopoštovanja i osjećaja kompetentnosti.” istaknula je.
Nadodala je i kako smatra da se svaka generacija suočava s određenim izazovima no da je današnjim generacijama poljuljana rutina zbog specifičnim okolnosti. Pravila koja su nekada vrijedila više ne vrijede dok konstantno vlada neizvjesnost oko načina održavanja nastave kao i dostupnost izvannastavnih aktivnosti. Psihologinja vjeruje kako djeci i mladima najviše nedostaju bezbrižni susreti i druženja s vršnjacima. Taj socijalni aspekt uvelike je izmijenjen te je zato osobito važno u trenutnim okolnostima pružiti maksimalnu podršku djeci i mladima te im u sigurnim uvjetima i uz pridržavanje epidemioloških mjera omogućiti interakciju, socijalno okruženje, kontakt s vršnjacima i rad na sebi.
Sjećate se onog straha prije kontrolnih ispita na školskim hodnicima i straha kod iznenadnih ispitivanja? Zanimljivog gradiva koje vas je natjeralo da dižete ruku i saznate još detalja? Interakcija s profesorima, učenje iz knjiga i prepisivanje s ploče sad su zamijenile neke nove online metode. Primijetili smo kako se stil učenja kod novih generacija mijenja.
“Postoje četiri dominantna stila učenja, vizualni, auditivni, kinestetički i tekstualni. Dok vizualni tip najlakše uči gledanjem, podcrtavanjem, zaokruživanjem gradiva, bojanjem i vizualiziranjem te izradom mentalnih mapa, auditivni tip najlakše i najbrže uči izgovaranjem teksta na glas. Auditivnim tipovima odgovara učenje u paru i raspravljanje o gradivu. Tekstualni stil učenja možemo prepoznati kada pri učenju osoba najviše uči kroz ispisivanje materijala te najlakše pamte kada nešto sami zapišu. Učenici koji imaju kinestetički (motorički) stil učenja najučinkovitije usvajaju gradivo uz igru, glumu i hod. Učitelji često spominju kako takvi učenici ne mogu dugo sjediti te ako im se ne dopusti da se na neki način izraze u razredu, postaju nemirni. S obzirom na to da je interakcija među učenicima smanjena na online nastavi, vjerujemo da učenicima koji imaju kinestetički stil učenja može biti teško pratiti nastavu. To je nešto čemu treba pridati posebnu pozornost te je važno prilagoditi i online nastavu da bude što interaktivnija te da sadrži igru.” objašnjava psihologinja.
Današnje generacije školaraca su, kao što smo već i spomenuli, puni negativnih emocija poput straha i tuge. Upitali smo psihologinju Martinu za stručan savjet, kako prepoznati kod djeteta upravo te osjećaje odnosno kako se manifestiraju kod djece?
“Kod djece se emocije mogu izražavati na različite načine, u čemu veliku ulogu igra način na koji se izražavaju emocije unutar djetetove obitelji. Kada djeca emocije izražavaju aktivno, to možemo primijetiti u ponašanju djece. Primjerice, dijete koje osjeća tugu i strah može uslijed toga plakati, tražiti utjehu, razgovarati o uzroku straha i tuge, no može se i ponašati agresivno, nametljivo, prkosno ili biti sklono laganju. S druge strane, moguće je da dijete doživljava intenzivno određenu emociju, a da na to reagira povlačenjem u sebe, manjkom interesa za određene aktivnosti i osobe. Moguće je i da doživljava određene tjelesne smetnje, poput glavobolje i bolova u trbuhu. Na emocije djeteta važno je reagirati empatično. Također, važno je pitati dijete zašto se osjeća tužno/ljuto i razgovarati o situaciji koja je uzrokovala emocije. Korisno je imenovati emocije i dati do znanja djetetu da smo tu za njega, dati mu vremena da proradi emociju i pružiti utjehu. Primjerice, možemo zagrliti dijete i reći „Vidim da te to jako rastužilo i pogodilo. Svima se to ponekad dogodi, tu sam za tebe i možemo razgovarati o tome.“
Udruga Foliot je poznata po kreativnim, edukativnim i kvalitetnim programima koji prate potrebe učenika i općenito mlađih generacija. Upravo su tako primijetili problem učenja kod online školovanja te kreiraju program za učenike od petog do osmog razreda osnovne škole te učenike srednje škole pod nazivom “Učimo kako efikasno učiti” kao podrška mladima u specifičnoj i izazovnoj situaciji u kojoj se nalaze. Ovo je prvi takav program koji smo primijetili te smo upitali psihologinju da nas pobliže upozna s programom.
“Smatramo da je nužno mladima pružiti specifična znanja i vještine te ih potaknuti na razumijevanje učenja, kako bi i sami što efikasnije mogli organizirati svoje učenje. Udruga Foliot već 15 godina provodi brojne i raznolike programe s djecom i za djecu, a posljednje nam vrijeme često roditelji i djeca spominju da potreba za takvim tipom programa postoji, što nas je dodatno osnažilo da osmislimo i ponudimo takav program te odgovorimo na postojeću potrebu.
Kroz program želimo pružiti podršku i pomoći u tome da učenici bolje razumiju svoju motivaciju i koncentraciju, kako pamćenje i učenje funkcionira, što je to perfekcionizam i kako utječe na nas. Želimo da nauče kako mogu regulirati svoje učenje te se suočiti sa strahovima i stresom koji su uzrokovani ispitima. Naposljetku, želimo pružiti podršku u organizaciji obaveza i uz individualni pristup pomoći mladima primijeniti navedena znanja na svoju situaciju.” istaknula je Martina.
Učenici će biti podijeljeni u grupe od maksimalno 6 učenika, a bit će moguće organizirati i individualni rad. Radionice će se održavati u popodnevnim satima, uz pridržavanje svih epidemioloških mjera i preporuka. O točnom rasporedu i detaljima programa informirat ćemo sve prijavljene polaznike! Prijave se primaju na: foliot.info@gmail.com ili na broj telefona: 099 754 0779 do petka, 11. veljače!
Uz ovaj program organizirat će se i grupe za učenje, a svi zainteresirani mogu se javiti na navedene kontakte.
Za kraj smo zamolili Martinu da nam otkrije jedan detalj. Kako je moguće zadržati pažnju i koncentraciju u situacijama kad djeca nemaju svoj mir kod kuće jer su u samoizolaciji sa svim ostalim ukućanima?
“Vjerujemo da su takve situacije za obitelji teške i izazovne, a ne događaju se rijetko. Već naprotiv, jako su učestale. U tim situacijama pomaže razraditi raspored i rutinu te ovisno o prostoru koji je na raspolaganju napraviti određen raspored prostora. Kutak za učenje, kutak za igranje, ples i crtanje, kutak za hranjenje. Razumijemo da će to jako ovisiti o samom prostoru koji je na raspolaganju, ali bilo kakva struktura koju je moguće učiniti pomaže. Također, vremenski raspored je jako važan, odrediti od kad do kad je vrijeme za učenje a kada je vrijeme za igru i pokušati uskladiti te aktivnosti s obavezama roditelja. Pridržavanje rutine i rasporeda je iznimno korisno i olakšava funkcioniranje, no ponekad neće ići sve po rasporedu i to je u redu. Uslijed toga se može pojaviti ljutnja, frustracija, iziritiranost, krivnja i brojne druge emocije. Sasvim je uobičajeno da se te emocije pojavljuju. Iako treba težiti tome da se rutina i raspored postave, još važnije je upamtiti da nije krivnja roditelja ako ne ide sve po planu. Korisno je i razmisliti koje ugodne aktivnosti su na raspolaganju djeci kao i roditeljima, kako bi osnažili svoje kapacitete za suočavanje sa situacijom.”
Sretni smo što postoje udruge poput Udruge Foliot koja prepoznaje aktualne probleme kod naših mladih te svojim radionicama želi olakšati njihova i ovako izazovna djetinjstva. Olakšajte svojem djetetu ovu neobičnu školsku godinu, pružite mu potporu zajedno s Udrugom Foliot.